U Kinu Forum, 4. listopada s početkom u 20 sati, održat će se projekcija dokumentarnog filma Kyre Steckeweh i Tima van Beverena DORA – Bijeg u glazbu (Flucht in die Musik). Ulaz je besplatan.
U rodnoj Hrvatskoj skladateljica Dora Pejačević (1885.-1923.) poznata je poput Mozarta. Svaki hrvatski školarac upoznat je s njezinim imenom i prezimenom, pa opet, u ostatku Europe ova velika umjetnica gotovo je nepoznata. Za života su joj djela izvođena u Dresdenu, Budimpešti, Beču i mnogim drugim europskim gradovima. Ipak, nakon što je umrla u Münchenu 1923., Pejačević pada u zaborav, a njezino ime nestaje s koncertnih programa. Sudbina je to koju Pejačević, u povijesti glazbe, dijeli s mnogim drugim skladateljicama. No njezina je glazba vrlo živo, uzbudljivo glazbeno iskustvo čak i danas.
Svojim dokumentarnim filmom, koncipiranim u formi potrage za minulim vremenom, autori Kyra Steckeweh i Tim Van Beveren, u fokus stavljaju upečatljivu ulogu jedinstvene žene i umjetnice, kakva je bila Dora Pejačević, u kontekstu europske kulturne povijesti.
Život oblikovan političkim, društvenim i kulturnim preokretima
Životni vijek Dore Pejačević pripada u dijelom slavnu, dijelom rastrganu epohu Europe obilježenu političkim, društvenim i kulturnim preokretima koji izravno i dramatično oblikuju skladateljičin život. Pejačević je odrasla kao grofica u dvorcu svojih roditelja u Našicama. Privilegirani društveni background omogućuje joj razvoj glazbenog talenta od najranije životne dobi. No, glazba za Pejačević ne predstavlja razonodu, već istinski poziv. Kao svoju ostavštinu, velika umjetnica ostavlja opsežan i raznovrstan opus klavirskih, komornih, orkestralnih i vokalnih djela.
Prvi svjetski rat i raspad Austro-Ugarske Monarhije prekretnice su u životu Dore Pejačević. Kao plemkinja, godine 1918., zbog nestabilne političke situacije, biva prisiljena pobjeći iz Našica. Iskustvo je to koje ostavlja traga na umjetnicu u najboljim godinama, Pejačević sve više zauzima kritički stav prema vlastitom statusu. „Osoba poput mene ne smije se odlučiti niti za jednu klasu“, umjetnica piše prijateljici. No, kao ženu i skladateljicu, Pejačević ne shvaćaju posvuda ozbiljno. Shodno tomu, često taji vlastiti spol pa je na koncertnim programima potpisana kao “D. Pejačević.”
Nažalost, njezini su dnevnici izgubljeni, pa nam pisac Stefan Zweig (1881.-1941.) služi kao uzoran glas. Baš kao i naša glazbenica, slavni bečki pisac, u svojoj memoarskim zapisima naslovljenima Jučerašnji svijet (Die Welt von Gestern), dijeli progresivan stav u svezi pitanja jednakih prava. Kombinacija Zweigova teksta na jednoj te povijesnih fotografija i arhivskog materijala na drugoj strani u dokumentarnom filmu Kyre Steckeweh i Tima Van Beverena, približava taj isti „jučerašnji svijet“ današnjem gledatelju.
Središnja točka u stvaralaštva Dore Pejačević
Središnja točka u stvaralaštvu Dore Pejačević njezino je klavirsko djelo. Scene vezane uz potonje, u igranim dijelovima filma, svojim vrhunskim klavirskim izvedbama približava nam koautorica ovog dokumentarnog filma, Kyra Steckeweh. U društvu Andreja Bjelova, ukrajinskog violinista i profesora pri Robert Schumann Hochschule u Düsseldorfu, upoznajemo se s taktovima komorne glazbe i djela za violinu s autorskim potpisom velike glazbenice.
Dora Pejačević sama svira violinu od ranog djetinjstva, a kasnije postaje učenicom bivšeg koncertnog majstora, Gewandhausa Henrija Petrija. Posebnu vrijednost dokumentarnom filmu DORA – bijeg u glazbu, čine pohranjeni, dosad neobjavljeni izvori iz ostavštine hrvatske glazbenice. Hamburška muzikologinja prof. dr. Beatrix Borchard i kulturologinja dr. Jutta Heise uvelike asistiraju kao stručnjakinje u klasifikaciji navedenog materijala.
Poveznicu s današnjicom čini i orkestar Gewandhaus iz Leipziga. Godine 1922. izvedbu Simfonije u fis-molu Dore Pejačević planira tadašnji dirigent Arthur Nikisch. Međutim, Nikisch neočekivano umire nekoliko tjedana prije planirane izvedbe. Na inicijativu filmaša, čitavo stoljeće kasnije, 3. veljače 2022., Simfonijom u fis-molu ravna Andris Nelsons, današnji dirigent lajpciškog orkestra.
Film također istražuje zašto se do danas djela žena tako rijetko izvode u velikim koncertnim dvoranama. Čini se da je svijet klasične glazbe u ovom trenutku zapeo između želje i stvarnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni jer, kako nam to govori i primjer Dora Pejačević, djela skladateljica jednako su dio naše kulturne baštine, baš kao i djela njihovih slavnih muških kolega.
Ostale filmske vijesti pročitaj ovdje.
