recenzija udar sreće

Coup de Chance – recenzija prvog francuskog filma Woodyja Allena

Udar sreće (Coup de chance), najnoviji film Woodyja Allena, temelji se na već dobro poznatome allenovskom kontempliranju odnosa sudbine i sreće. Pri čemu je lajtmotiv ljubavi ovoga puta obavijen daškom misterije i ubojstva. Film prikazuje ljubavni trokut između Fanny (Lou de Laâge), Jeana (Melvil Poupaud) i Alaina (Niels Schneider).

Fanny i Jean bračni su par čiji se zajednički život odvija kao po špagi. Fanny radi u dražbenom uredu dok Jean, misteriozno i njegovim riječima, „čini bogate još bogatijima”. Čitava bračna struktura počinje se klimati kada Fanny na svojevrstan način doživi udar sreće. On se dogodi kada na ulici susreće Alaina, srednjoškolskog prijatelja koji joj odmah priznaje da je u nju bio zaljubljen. Alain, za razliku od Jeana, znatno je slobodniji duhom. Pisac je u nastajanju te pruža Fanny ono što Jean ne može — spontanost.

Ljubavni trokut

recenzija udar sreće

Upravo iz tog razloga nastaje ljubavni trokut koji pokreće radnju filma, tijekom koje cijela situacija između troje likova postaje sve ozbiljnija što film dalje odmiče. Tako iz klasično woodyjevske romantične komedije prelazi u triler. Film u tom pogledu izuzetno podsjeća na Allenov film iz 2005. godine, Završni udarac. Ali i još raniji uradak iz 1989. godine, Zločini i prijestupi. Kao što sam već ranije naveo, uz prethodno dva spomenuta filma, tema koja se provlači kroz cijeli film odnos je sudbine i sreće. Ona, ne samo da pokreće ljubavni trokut, nego drži i trilerski aspekt filma napetim. Upravo zato što ne možemo znati u kojem će trenutku sreća prevagnuti.

S druge strane, posljedično, likovi se često doimaju plošnima. Preciznije, likovi Alaina i Jeana. Obojica predstavljaju koncepte sreće i sudbine. Drugim riječima, njihova karakterizacija svodi se na iskazivanje stereotipnog načina ponašanja i fraza — što Woody Allen izvrsno odrađuje kao i u ostalim svojim filmovima — kakve bismo očekivali od takvih likova.

Čitava radnja na leđima jednog lika

recenzija udar sreće

Ipak, Fanny je ta koja čitavu radnju nosi na leđima. Ne samo zato što se nalazi između dvije ljubavi, već i stoga što je jedini lik s kojim zaista možemo suosjećati. Ona je ta koja u konačnici odlučuje hoće li ostati u sigurnosti i monotonosti braka s Jeanom. Braka u kojem joj je svakodnevica ista. Tamo gdje joj je svijet isključivo ograničen na druženja s visokim građanstvom Pariza u kojem će ona uvijek biti femme trophée. S druge strane, ona se može upustiti u avanturu i riskirati sve s Alainom koji joj pruža spontanost. Pruža joj i drugačiju — u potpunosti romantičarsku — viziju Pariza. Romantične šetnje s njime kroz jesenje lišće i posjete antikvarijatima.

Ovdje se može primijetiti Allenov pečat romantiziranja grada, u ovom slučaju Pariza, na isti način kao što to uvijek čini s New Yorkom kroz svoj cjelokupni opus. Samim time gledamo predivne, romantizirane kadrove Pariza, njegovih ulica i parkova… Zatim šetnica, drvoreda, simpatičnih dućana i svega ostalog što Pariz čini Parizom na filmu. Atmosfera grada ono je što filmu također daje čar i jedinstven šarm.

U konačnici, film nije jedan od Allenovih remek djela. No svakako je lijepo vidjeti da je izbacio film koji daleko nadmašuje prijašnjih nekoliko uradaka. Polako se vraća starim temama i motivima po kojima ga poznajemo i volimo gledati. Poput romantiziranja grada, ljubavnih odnosa, dovitljivih dijaloga koji su ponekad inspirirajući, ponekad humoristični. A ponekad egzistencijalno depresivni. Fanove njegovih filmova definitivno čeka osvježenje i , za sada, njegov najbolji film u proteklih desetak godina.

Za još recenzija filmova, klikni ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights