recenzija okus ljubavi

Radnja filma Okus ljubavi, odvija se u francuskom selu 1889. godine. Ona prati dvoje zaljubljenika u kulinarstvo, gurmana Dodina Bouffanta (Benoît Magime) i njegovu kuharicu i muzu, Eugénie (Juliette Binoche). Prva scena filma traje preko trideset minuta, uvodeći nas u Dodinov i Eugénienijen svijet. Prvi kadrovi započinju u kuhinji gdje se spremaju obilne količine hrane za goste koji dolaze na večeru. Scena je gotovo u potpunosti ispunjena zvukovima pečenja, pirjanja, kuhanja, zveckanja lonaca i tava, dok dijaloga gotovo uopće da i nema van nekoliko šturih komentara oko pripreme hrane. Prvih tridesetak i nešto minuta određuje cijeli ton Okusa ljubavi (La Passion de Dodin Bouffant) i na tome ostaje, ostavljajući nas s monotonim sljedovima koji traju preko dva sata.

U ideji, film je ljubavna drama gdje se dvoje ljudi povezuju preko kuhanja. Dodin je zaljubljen u Eugénie i njihova dvadesetogodišnja suradnja nikada nije rezultirala ničime više od odnosa gurman-kuhar i povremenim trenutcima nježnosti. Dodin žarko želi oženiti Eugénie, dok ona sve vrijeme čvrsto odbija. Istovremeno, film je i perverzija svakog zaljubljenika u kuhanje jer se cijeli film temelji isključivo na tome. Gotovo cijeli film u svakoj sceni sadrži dugačak proces spremanja hrane. U velikoj većini slučajeva sam imao dojam da se film više vrti oko hrane nego oko samih likova i njihovog ljubavnog razvoja. Na žalost, film ne uspijeva na obije razine.

Dvodimenzionalni likovi

recenzija okus ljubavi

Prije svega, jako je teško govoriti o likovima u filmu jer su dvodimenzionalni. Sve što zaista znamo o Dodinu je to da je gurman, zaljubljen u Eugénie jer savršeno može zaintrigirati njegove nepce. Eugénie, s druge strane, osoba je koja tijekom cijelog filma samo egzistira kao misteriozno boležljiva kuharica.

Okus ljubavi, kao što sam spomenuo, ne uspijeva na dvije razine. Prva je na razini odnosa dvaju likova zbog kojih film pretendira biti romantičan film. Film koji će nas natjerati da zaista suosjećamo i marimo za likove na ekranu. Zbog plošnosti likova, gledatelju nije stalo što će se s njima dogoditi. Nismo uvučeni u njihov odnos jer je neistražen i temelji se na jednoj jedinoj poveznici: kulinarstvu. Također, ništa drugo od njihovih života niti ne vidimo. Ne znamo ništa o njihovoj prošlosti, o tome kako provode vrijeme, koji su njihovi interesi van kuhinje i slično.

Drugi neuspjeh je u pogledu kulinarskog aspekta filma. S obzirom na to da se toliko vremena, odnosno kadrova i scena “troši” na prikazivanje delikatnih kreacija, detalji tih kadrova su minimalni. Ovdje ne tvrdim da se kuhanje odvija u pozadini filma. Upravo suprotno, sve je prikazano, ali način na koji je to prikazano u potpunosti je neinspirirajuće. Nedostaje krupnih kadrova pripreme hrane, pažnje na svaki detalj obrađivanja iste. Kamera je gotovo pa mehanička, isto kao i rezovi. S obzirom na to koliko vremena film posvećuje kuhanju, očekivao sam više strasti u samoj montaži kako bi se dočarala ta strast. Više brzih rezova, žar u samom pristupu kuhanju, te glumi.

Filmovi koji su to napravili mnogo bolje…

The Menu / Meni

Kao protuprimjeri oba aspekta filma prvi, mi na um dolaze Meni (The Menu) i The Great Indian Kitchen. Kao i film Fantomska nit (The Phantom Thread). Meni i The Great Indian Kitchen znatno bolje pokazuju sam aspekt kuhanja. Uz to je taj aspekt savršeno ukomponiran s porukama obaju filmova, njihovih likova, motivacija i slično. Ne tvrdim kako ovaj film mora imati neku socijalnu ili bilo koju drugu poruku, već da jedna dimenzija filma nije razrađena i povezana s onom drugom. Dakle, ljubav s kuhanjem.

S druge strane, Fantomska nit je po samoj strukturi, ili barem sličnoj premisi, još sličnija Okusu ljubavi. Oba filma tematiziraju odnos između, u ovom slučaju, gurmana i kuharice, odnosno dizajnera i muze. U oba filma ljubavni odnos igra veliku ulogu između likova. No u Fantomskoj niti ona zaista funkcionira jer likovi nisu plošni. Imaju svoje karaktere, ambicije, vrline i mane. Doimaju se više ljudima te samim time se s njima lakše povezujemo. Dapače, čak i Svinja (Pig) pokazuje više ljubavi i entuzijazma spram kuhanja i nas kao gledatelja zaista uvjerava u sve što Rob (Nicolas Cage) želi prenijeti ostalima u filmu. Iako on pokazuje minimalne znakove razvoja kao lik, ostali koji dolaze u doticaj s njime svakako prolaze kroz katarzu i promjenu.

Nedovršene podradnje

recenzija okus ljubavi

Film također pati i od dosta nedovršenih podradnji. Film također prati i Dodigovu i Eugénievu štićenicu Pauline (Bonnie Chagneau-Ravoire) koja kod njih uči zanat. Njezina motivacija je naučiti kuhati i to, kao i s prošla dva lika, staje. Većinu filma u stopu prati Dodina te uči zanat od Eugénie, no njezin lik ostaje nerazrađen. Jedan od problematičnih dijelova u filmu je, iako u znatno manjoj mjeri, pojava Euroazijskog princa koji, barem stječemo takav dojam, želi izazvati Dodina iskazujući svoju nadmoć nad hranom i brojem sljedova. Nakon toga Dodin poziva princa na večeru te s Eugénie pokušava osmisliti što bi bilo najbolje spremiti princu. Ta podradnja u određenom dijelu filma naprosto nestaje i prestaje se spominjati. Ona nije direktno bačena u stranu pomoću brze ekspozicije, već se samo na nju zaboravlja.

U konačnici, film pati od toga što ne zna u kojem smjeru želi ići te iz tog razloga, možebitno, ne razrađuje likove. Istovremeno radnju ne vodi u nekom smjeru gdje će ona ostaviti na nas snažan utisak. Ono na što se film može svesti, ili barem ga ukratko opisati, je štovanje francuske kuhinje devetnaestog stoljeća do granica perverzije.

Ostale filmske recenzije pronađi ovdje.

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights