Redatelj: Wes Anderson
Glumci: Benicio Del Toro, Adrien Brody, Tilda Swinton, Lea Seydoux, Frances McDormand, Timothee Chalamet, Jeffrey Wright, Bill Murray
Francuska depeša je deseti dugometražni film od Wesa Andersona, jednog od najinovativnijih i najoriginalnijih redatelja današnjeg Hollywooda. Film prati priče iz posljednjeg novinskog izdanja francuske podružnice američke novinske agencije Liberty, Kansas Evening Sun. Radnja je smještena u malom francuskom mjestu po nazivu Ennui (zanimljivo, radi se o engleskoj riječi francuskog podrijetla koja označuje dosadu). Naravno, radi se o izmišljenom gradiću i izmišljenim novinama i novinarima. Ipak, Wes Anderson je potvrdio da su likovi novinara inspirirani stvarnim veličinama u novinarstvu kao što su Harold Ross, Joseph Mitchell, Mavis Gallant itd.
Film je narativno podijeljen na četiri različita dijela, odnosno, četiri različite priče. Prva priča je vrlo kratka, a u njoj nam Herbsaint Sazerac (Owen Wilson) donosi uvid u glavne značajke gradića Ennui. U drugoj priči pratimo odnos između genijalnog umjetnika, ali i osuđenog ubojice Mosesa Rosenthalera (Benicio Del Toro) i njegove muze Simone (Lea Seydoux). Mosesa sasvim slučajno otkrije Julian Cadazio (Adrien Brody) koji ga uzima pod svoje pokroviteljstvo i predstavlja njegovu umjetničku genijalnost cijelome svijetu. Vrlo brzo Moses postaje najcjenjeniji svjetski umjetnik. Njegovu priču nam prezentira uvijek odlična Tilda Swinton u ulozi J.K.L. Berensen. Nadalje, u trećoj priči svjedočimo studentskoj pobuni koju vode Zeffirelli (Timothee Chalamet) i Juliette (Lyna Khoudri). Ovu nam priču predstavlja Lucinda Krementz (Frances McDormand). Posljednji dio filma slušamo zanimljivu priču od Roebucka Wrighta (Jeffrey Wright) koji pamti svaku napisanu riječ.
Već pogledom na prošli ulomak možemo prepoznati jednu od kvaliteta ovog filma, a to je glumačka postava. Anderson u ovom filmu koristi neka od imena koja su već glumila u nekoliko njegovih filmova kao što su Bill Murray, Owen Wilson, Tilda Swinton, Edward Norton itd., ali i neka nova imena koja su svi redom odlični glumci poput Timotheea Chalameta, Lyne Khoudri, Benicia Del Tora…Na takvu ogromnu i kvalitetnu glumačku postavu smo već navikli u filmovima Wesa Andersona, ali ono što me uvijek ponovno fascinira je njegov talent da svakog od tih izrazito popularnih glumaca stvarno pretvori u lika kojeg određeni glumac glumi. Naravno, na prvu sekundu prepoznamo glumca, ali već nakon nekoliko scena zaboravimo popularno glumačko ime i na ekranu vidimo samo zanimljivog lika.
Scenografija je najveća posebnost bilo kojeg filma od Wesa Andersona, a Francuska depeša nije iznimka. Ovdje se možda radi o najviše simetričnoj scenografiji kada su u pitanju Andersonovi filmovi. Svaka scena izgleda poput umjetničke slike od umjetnika koji je ovisan o simetriji. Scenarij također treba pohvaliti, pun je britkih dijaloga i humornog tona koji nam drži pažnju punih 107 minuta koliko film traje.
Uvijek mi je teško preporučiti bilo koji film od Wesa Andersona nekome tko još nije pogledao nijedan njegov film. Isto vrijedi i za Francusku depešu. Zato nije čudno što su se za vrijeme mojeg gledanja filma u kinu, tri osobe digle i napustile dvoranu. Iako ja osobno ne bi nikada to napravio, shvaćam da se netko ne može priviknuti na takav specifični redateljski izražaj. Pomalo sam strepio prije početka filma jer su mi prijašnji Andersonovi filmovi „sjeli“ na različit način, neki od njih su mi odmah bili odlični ( The Grand Budapest Hotel), a neke sam jedva odgledao do kraja (Moonrise Kingdom). Francuska depeša nije najbolji Andersonov film, ali sam svejedno uživao od prve do posljednje minute. Nakon nekoliko ogromnih blockbustera (Dune, Eternals) zaista mi je odgovarao jedan manji originalni film. Ono što je moj jedini veći prigovor u ovome filmu je što se stvarno radi o različitim novinskim pričama pa svaka od tih priča naglo završi. Taman dok se uvučemo u priču o određenim likovima i dok se emotivno investiramo, film već prelazi na drugu priču.
Wes Anderson je moderni filmski genijalac čiji ću svaki film cijeniti, ako ništa drugo, zbog specifičnog redateljskog izražaja po kojem ga odmah prepoznajemo. I dalje mi je The Grand Budapest Hotel najbolji njegov film, ali preporučio bih Francusku depešu svim obožavaocima lika i djela Wesa Andersona. Zaista, nećete požaliti.
Ocjena: 75/100
Naše ostale filmske recenzije možete pročitati ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.