Recenzija Bohemian Rhapsody

Bohemian Rhapsody (2018) režirao je Bryan Singer i nakon mnogih filmova o mutantima i X-menima, ponovno nam je donio uradak o superčovjeku i njegovoj superskupini. Film prati život Freddieja Mercuryja prije Queena i naravno razdoblje provedeno s Queenom, ali tu već dolazimo do problema.

Nije rijetkost da Hollywood izmjeni nečiju životnu priču ili događaje u njemu kako bi on bio “filmskiji”. Tako u potpunosti razumijem kako je odlučeno da se u filmu neće prikazivati rotacija određenih članova benda prije nego je on postao planetarno popularan. Takvo što bi samo oduzelo dragocjeno vrijeme unutar filma koje se može utrošiti na ono što nas sve zanima: Freddiejev život i uspon Queena prema samom vrhu.

No ono što ne mogu razumjeti u ovom filmu je potreba za stvaranjem potpuno izmišljenog lika, producenta, koji se svom snagom bori zaustaviti kreativnost Queena sve dok mu članovi benda ne kamenuju ured. To zvuči kao prilično dramatičan događaj, šteta što se on NIKADA NIJE DOGODIO. To je tek kap u moru izmišljenih događaja uz koju pak treba dodati pomicanje nekih stvarnih događaja po nekoliko godina naprijed ili nazad kako bi se bolje uklopili u radnju filma. To se posebno odnosi na sam kraj Bohemian Rhapsodyja koji se svim silama želio napraviti što jačim, dramatičnijim i dubljim pa je između ostalog izmišljena i svađa među članovima benda i njegov raspad, samo da bi se oni ponovno ukupili i održali koncert u zadnjim minutama filma.

A kad smo već kod kraja filma, moram reći kako je u njega ubačeno toliko različitih radnji i “otkrića” da sam imao osjećaj kako se radi o jednoj od onih serija koja je u zadnjoj epizodi odlučila odjednom razriješiti sve zaplete koji su stvarani kroz devet prethodnih sezona. Prije nego krenem na pozitivne strane, moram još naglasiti kako ovaj film nije znao što on zapravo želi. Želi li prikazati Freddiejev privatni život? Želi li prikazati njegov put prema slavi? Želi li prikazati uspjeh benda? Želi li prikazati njegovu unutarnju dinamiku? U konačnici smo dobili od svega pomalo, ali za moj ukus, od ničega dovoljno.

Namjerno sam ovu recenziju započeo s negativnim dojmovima o filmu jer sam želio da ona ipak završi nečim pozitivnim budući da sam i sam fan Queena. Ako ne poznajete stvarnu pozadinsku priču iza benda, onda vas većina onoga što sam naveo neće ni zasmetati. Zato ćete se moći usredotočiti na samu glazbu, jer ona je odlična. A kako i ne bi bila kad je Queen u pitanju. Svi njihovi poznati nastupi su s takvom preciznošću precrtani da je to nevjerojatno, a sama glumačka postava doista uvjerljivo prikazuje članove benda (ako ne računamo puste izmišljene događaje).

Naravno, onaj o kome se najviše pričalo bio je Rami Malek koji je tumačio Freddieja. Valja napomenuti kako on zapravo nije pjevao u filmu, iako su mnogi mislili drugačije. Ono što čujemo bili su kombinirani vokali njega, Freddieja Mercuryja te Marca Martela, pjevača poznatog po obradama Queenovih pjesama. U postprodukciji, ta tri glasa su spajana i miksana dok nismo dobili ono što čujemo u filmu.

Stoga, ako želite uživati u glazbi, a ne zanimaju vas stvarni, biografski događaji, pogledajte Bohemian Rhapsody jer ocjena Metascora 49/100 doista jest preniska, iako je i ona od 7,9/10 na IMDb-u previsoka.

Naše ostale filmske recenzije pogledajte OVDJE.