avatar

Redatelj: James Cameron

Glumci: Sam Worthington, Zoe Saldana, Sigourney Weaver, Stephen Lang, Jack Champion

Nakon dugih 13 godina u kina nam je stigao nastavak Avatara, najvećeg kino hita svih vremena sa zaradom od gotovo tri milijarde dolara. James Cameron nas ponovno vraća u svijet Na’vija, a s njim se ponovno u svoje uloge vraćaju Sam Worthington, Zoe Saldana, Sigoruney Weaver (u malo izmijenjenoj ulozi) i Stephen Lang. Kao što nas je u prvom filmu Cameron upozorio na štetnost uništavanja šuma i njihovu važnost, tako nam u ovom filmu šalje iste poruke za naše oceane, mora i vodu općenito. Dobar dio ovog filma se događa pod vodom što je ujedno bio i razlog zašto smo na ovaj film toliko dugo čekali jer jednostavno nije postajala dovoljno dobra tehnologija za podvodno snimanje.

Avatar svoj uspjeh duguje tehnološkim inovacijama i prije svega uvođenjem 3D tehnologije u film koje donosi novo i drugačije kino iskustvo. Danas je „moderno“ imati jako negativno mišljenje o tom filmu, pogotovo o scenariju i samoj priči. Pogledao sam prvi Avatar četiri puta do sada i slažem se s kritikama koji se tiču jednostavnosti radnje, ali i dalje mi to ne smeta toliko da ne bi mogao uživati u ostalim aspektima filma. Ipak, moram priznati da mi je kroz sve ove godine bilo žao što se Cameron odlučio u svojoj karijeri potpuno posvetiti toj franšizi jer nikada nisam bio toliko zainteresiran vidjeti četiri nastavaka koliko ih je ubrzo bilo najavljeno.

James Cameron je majstor kinematografskih inovacija

Na početku recenzije treba reći da je Cameron još jednom pokazao svoje umijeće u korištenju tehnologije u kreaciji filmova. Danas se u većini blockbustera koristi razna suvremena tehnologija, ali uvijek mogu otprilike zaključiti kako su se određene scene snimale. U Avataru: The Way of Water postoji nemalo scena za koje stvarno ne znam kako su mogle biti snimljene. U tom pogledu, drugi dio serijala itekako može ići bok uz bok prvom dijelu. Inače ne volim i ne gledam filmove u 3D-u, ali Cameron stvarno zna iskoristiti tu tehnologiju najbolje moguće, tako da svakako preporučujem da izaberete tu opciju u kinu.

Ista formula-isti uspjeh?

Prvi dio filma upoznajemo obitelj od Jakea (Sam Worthington) i Neytiri (Zoe Saldana). Njihova djeca, Neteyam, Lo’ak, Tuk i Kiri, imaju glavnu ulogu u filmu. Svi glumci su odradili solidno svoje uloge i ne bi se zadržavao previše na njima. Izdvojio bi jedino Kiri koju glumi Sigourney  Weaver i Spidera kojeg glumi Jack Champion. Kiri nisam mogao u nijednom trenutku smatrati djetetom jer ju glumi Weaver i to se ne može ne vidjeti. Svaki put kada bi se pojavila u sceni mene bi to barem malo „izbacilo“ iz koncentracije i zbog toga nisam zadovoljan s tom odlukom. Spider je s druge strane, lik koji je kao ljudsko dijete ostao živjeti na Pandori nakon događaja prvog filma. Nemam ništa protiv glume Championa, ali dosta puta mi se u priči dogodilo da ne razumijem motivaciju iza njegovih odluka. U svoju ulogu se vraća i Stephen Lang koji ponovno glumi glavnog negativca Quaritcha.

Obitelj Sully zbog određenih okolnosti u prvoj polovici filma mora preseliti  na otočni dio Pandore gdje zapravo započinje zaplet radnje. Do tog trenutka film traje već otprilike trećinu vremena, a osim prelijepih scena i vizualnog užitka, u filmu se stvarno ništa značajno ne dogodi. Rekao bi da se zapravo u malo više od polovice filma ništa ne dogodi i to je najveća zamjerka koju imam ovom filmu. A isto tako je po tome i sličan svom prethodniku. Ako ste se nadali da će novi Avatar imati jaču, inovativniju i efektniju priču, moram vas razočarati. Cijeli prvi dio filma je zapravo ponavljanje iste formule iz prethodnog filma. Ponovno gledamo Jakea (sada i cijelu njegovu obitelj) kako uče preživjeti u novom svijetu, shvatiti njihov način života i njihove zakone.

Emocija cijelog filma počiva na jednoj sceni

Na kraju druge trećine filma, dogodi se prvi značajan događaj koji bitno određuje koliko će te se uživjeti u posljednju trećinu radnje. Radi se o najemocionalnijoj sceni koja je za mene funkcionirala i zbog koje sam uživao gledati posljednji, izrazito akcijski, dio filma. Ali, važno je napomenuti da mogu zamisliti da ne će kod svih gledatelja izazvati istu reakciju kao i kod mene. Mogu razumjeti da jedan dio publike ne će biti dovoljno emocionalno investirana u radnju filma i zbog toga mislim da je bila vrlo rizična odluka prepustiti sav emocionalni teret filma jednoj sceni.

Zbog svega navedenog, nije iznenađenje kada kažem da je za mene, posljednji dio filma najkvalitetniji, najzanimljiviji i najuzbudljiviji. Cameron upravo u tom dijelu filma radi maestralne stvari s tehnikom što sam spomenuo na početku filma; jednostavno ne možete dokučiti kako su te scene snimane. Uživao sam u akcijskim scenama, a to je bitno napomenuti jer su mi najčešće one najdosadnije u ovakvim filmovima jer su potpuno nemaštovite i „plastične“. Ovdje to zasigurno nije slučaj. Iako sam uživao u posljednjoj dionici, mogu reći da uopće nisam uzbuđen za sljedeće nastavke Avatara. To je najviše zbog toga što se i nakon svih akcijskih događaja na kraju filma, zapravo opet ništa bitno ne dogodi i ne promijeni u narativima naših heroja i negativaca.

Kada bi morao u jednoj rečenici sažeti sve pluseve i minuse Avatara: The Way of Water, rekao bi: najveći plusevi su to što je film 3D tehničko remek djelo u kojem tri sata gledanja prođe izrazito brzo, dok je najveći minus to što se u prvom dijelu filma apsolutno ništa ne dogodi i što nimalo nisam uzbuđen za daljnje nastavke serijala. Usprkos svemu, siguran sam da ću, kada izađe Avatar 3, ponovno u prvom tjednu prikazivanja sjediti u kinu, imati 3D naočale i uživati, ako u ničem drugom, u novim tehnološkim prezentacijama Jamesa Camerona.

Ocjena: 68/100

Naše ostale filmske recenzije možete pronaći ovdje.

+ ranije objave

Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.