Apokalipsa danas (Apocalypse Now) jedan je u nizu fantastičnih filmova koje je redatelj Francis Ford Coppola snimio u 1970-im godinama. Redom su to bili:
1972. – Kum
1974. – Prisluškivanje
1974. – Kum 2
1979. – Apokalipsa danas
Sva četiri filma bila su nominirana za brojne Oscare među kojima je i onaj za najbolji film. A ovaj najvažniji zlatni kipić osvojili su samo Kumovi. No to ne umanjuje važnost i kvalitetu Apokalipse danas. Iako Oscari nisu uvijek pokazatelj kvalitete filmova, reći ću kako je Apokalipsa danas bila nominirana za njih osam, a osvojila je dva. Onaj za najbolju fotografiju i najbolji zvuk. I doista, film je impresivan u obje navedene kategorije. No… idemo redom.
Srce tame
Apokalipsa danas zapravo je nastala po knjizi Srce tame (Heart of Darkness) iz 1899. godine, autora Josepha Conrada. Ako išta znate o radnji filma, možda vas ovo zbuni jer, knjiga je napisana krajem 19. stoljeća, a film govori o jednom od najpoznatijih ratova iz druge polovice 20. stoljeća. Vijetnamskom ratu. Apokalipsa danas, dakle, nije adaptacija ove knjige, već je film inspiriran njome. Uzeo je određene postulate i likove i ubacio ih u drugi vremenski okvir i drugačiju priču.
Film zapravo prati kapetana Willarda (Martin Sheen) na njegovom putovanju rijekom iz Južnog Vijetnama u Kambodžu. Willard je na ovo putovanje krenuo jer je dobio zapovijed, odnosno, poslan je na tajnu misiju kako bio ubio pukovnika Kurtza (Marlon Brando). Odbjeglog vojnika koji je osumnjičen za ubojstvo i smatra ga se ludim.
Volim miris napalma ujutro
Willardovo putovanje obilježeno je brojnim epizodnim događajima i prikazima više aspekata rata i okrutnosti. Na svom putu on upoznaje potpukovnika Billa Kilgora kojeg glumi odlični Robert Duvall. I upravo tijekom ovog susreta dobivamo jednu od najpoznatijih rečenica i najpoznatijih scena u filmu. Riječ je o Kilgorovoj izjavi: „Volim miris napalma ujutro“, kojoj prethodi prikaz američkih vojnika koji surfaju na obali te aviona koji bacaju napalm na vijetnamsku džunglu. Tu je naravno i scena u kojoj američki helikopteri napadaju obližnje selo, a dok seljani bježe, iz helikoptera se ori Wagnerova Valkira.
No sam Wilard nije ništa bolji od Kilgora. Na svom putu, on hladnokrvno ubije vijetnamskog civila kako bi neometano mogao nastaviti svoje putovanje, odnosno misiju. Wilarda je Vijetnam promijenio. Rat ga je promijenio. Vanjski svijet postao je i više besmislen od samog rata. Njegov put prema obavljanju misije koju je dobio, popločan je mrtvim tijelima. A da bi njegova misija završila, nedostaje mu i posljednje mrtvo tijelo. Ono pukovnika Kurtza.
Apokalipsa danas zapravo je prikaz divljeg rata bez imalo zadrške i uljepšavanja. Film pokazuje unutarnju borbu pojedinaca. Pokazuje kako rat mijenja ljude. Prikazuje svu onu krv i nesreću koja iz njega proizlazi. Ali pokazuje i one koji u svemu tome uživaju. Kao i one koji pokušavaju naći smisao u svemu.
Marlon Brando nije bio spreman za svoju ulogu
Posebno važnu ulogu u tome ima (naizgled) glavni antagonist filma. Kurtz. Čovjek koji je, kažu Wilardu, potpuno poludio te živi s domorocima koji ga smatraju svojevrsnim božanstvom. No da bi govorio o važnosti i dubini lika pukovnika Kurtza, moram govoriti i o načinu na koji je on odglumljen. Uloga je pripala jednom od najboljih glumaca… ikada. Njegovo ime je Marlon Brando i on nije bio spreman za ovu ulogu.
Kako nije bio spreman, pitate se. Pa Kurtz je vojnik, pripadnik specijalnih snaga koji ratuje u džungli. Očekujete fizički izuzetno sposobnog pojedinca koji je u odličnoj formi. Brando se na snimanju pojavio s velikim viškom kilograma. Tolikim viškom da ga se moralo snimati gotovo uglavnom u mračnim prostorima ili prekrivenog sjenom. Na taj način se pokušalo sakriti njegovu kilažu. Ali tako je stvorena dodatna mističnost lika i pojačana je vizualna ljepota filma.
Filozofska improvizacija nevjerojatnog glumca
No to nije bio jedini Brandov problem. On nije znao svoj tekst. Jednostavno ga nije naučio. I nije to ništa čudno za Branda. Isti slučaj je bio i u Kumu, a taj problem tada su riješili tako da su kartice s tekstom i veliki papiri stajali svuda po setu i Brando je čitao s njih. Oni su ponekad bili zalijepljeni na same glumce kada Brando priča s njima. (Zato u Kumu uvijek gleda uokolo i miče glavu).
Ali za Apokalipsu danas pronašli su drugo rješenje. To rješenje je glasilo „sam ću izmisliti svoj tekst“. I Brando je napravio upravo to što je i predložio. Jednostavno bi pustili kameru da ga snima, a on bi pričao što god bi mu palo na pamet. Naravno, a da se istovremeno činilo primjerno situaciji u kojoj se njegov lik nalazi. Marlon Brando to je odradio odlično. Dao je nevjerojatnu dubinu, zamišljenost i filozofsku notu Kurtzu koju bi teško bilo proizvesti bez njegovog izmišljanja teksta u trenutku. Brando je još jednom u karijeri pokazao da je TOLIKO dobar, iako je istovremeno i TOLIKO težak za surađivati.
Filmaševa apokalipsa
Zapravo, sam film pun je nevjerojatnih stvari koje su se događale u pozadini. Može se reći kako on ima tri sloja. Prvi sloj je knjiga Srce tame koja je inspirirala film. Drugi sloj je sama Apokalipsa danas, odnosno film koji je snimljen. Treći, meni najzanimljiviji sloj je dokumentarac Srce tame: Filmaševa apokalipsa (1991). On govori o svemu onome što se događalo iza kulisa. O ovim problemima s Brandom koji su bili tek posljednji u nizu problema koje je film imao.
Prije svega toga, prije samog snimanja, Coppola je promijenio glavnog glumca i tako je u film u zadnji tren ušao Martin Sheen. Filmaševa apokalipsa govori o tome kako je Sheen u to vrijeme bio alkoholičar koji je u dijelu scena u filmu zapravo vidno pijan. Srećom, to su bile one scene u kojima je trebao glumiti da je pijan. Tu se spominje i njegov srčani udar kojeg je doživio na setu filma. A govori se i o tome kako je Coppola zabranio da se u Ameriku pusti vijest o infarktu čak i ako Sheen umre. Planirao je tajiti njegovu smrt dok god ne završi film.
Naime, snimanje filma trebalo je trajati šest tjedana, ali se pretvorilo u 16 mjeseci. Iz tog razloga, Coppola nije želio da itko zna što se događa sa Sheenom. Jer on sam bio je bio pod ogromnim pritiskom zbog probijanja apsolutno svih rokova i budžeta, a kada bi Sheen umro, pitanje je što bi napravili Coppoli. Kao što u dokumentarcu sam Coppola kaže, jedno od rješenja svog problema o kojem je razmišljao jest – samoubojstvo. Kroz glavu mu je prošla ideja da se baci u jedan ponor gdje su snimali film i jednostavno se riješi sve te muke.
Cjelokupno iskustvo Apokalipse danas
Zbog svega toga što se događalo oko filma, smatram kako je za potpuno upijanje i cijenjenje Apokalipse danas, kasnije potrebno odgledati i Srce tame: Filmaševa apokalipsa. Ali neka vam to ne stvara pritisak. Apokalipsa danas sama po sebi je također jako dobar i važan film. Jedan od onih za koji ste gotovo svi čuli, bez obzira jeste li ga gledali. A mnogi od vas znaju i neke od kultnih scena iz filma.
Apokalipsa danas je surovi i sirovi prikaz rata. Ona prikazuje dehumanizaciju koju rat sa sobom nosi. A kvaliteta filma djelomično leži upravo u tome što se tijekom njegovog snimanja, na setu također događala apokalipsa. Nju je proživljavala filmska ekipa koja nije pokleknula pred svim izazovima koji su se pred njima stvorili. Ne, oni su sve probleme na koje su naišli iskoristili kako bi ojačali ovaj film. Kako bi stvorili nešto vrijedno gledanja. Kako bi zaokružili impresivnu filmografiju Francisa Forda Coppole u 1970-im godinama.
Naše ostale recenzije filmova pročitaj ovdje.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.