Boško Picula

Uoči 92. dodjele Oscara koja nam je pred vratima, odlučili smo napraviti nešto drugačije. Ne samo dati naša viđenja ovogodišnjih ostvarenja sedme umjetnosti, već potražiti i „drugo mišljenje“. Stoga smo se obratili filmskom kritičaru i vanjskom suradniku Hrvatske radiotelevizije, Bošku Piculi koji je s nama podijelio svoja viđenja i stavove o hrvatskoj i stranoj kinematografiji.

Prije svega jedno pitanje o vama. Kako je došlo do toga da se docent s Fakulteta političkih znanosti počne baviti filmom, odnosno da postane filmski kritičar koji sada već redovito vodi emisiju na HRT-u koja svake godine prati prijenos Oscara?

S radom u novinarstvu posvećenom filmu te kasnije i filmskoj kritici prvi sam put došao u dodir radeći kao srednjoškolac na Radio-Šibeniku. Filmom se pak i filmskom kritikom bavim u kontinuitetu od završne godine studija politologije na Fakultetu političkih znanosti kada sam postao suradnik filmskog magazina Hollywood. Nekoliko godina kasnije postao sam kao filmski kritičar i vanjski suradnik Hrvatske radiotelevizije te s kolegicama i kolegama radim izravne prijenose dodjele Oscara od 2005.

Među nominiranima za Oscara ove se godine našao i jedan film iz Sjeverne Makedonije – Medena zemlja. S druge strane, film o kojem se najviše pričalo u Hrvatskoj bio je General. Kako to komentirate? Mislite li da u idućih nekoliko godina i mi možemo iznjedriti kandidata za Oscara? Možda neki film poput Osmog povjerenika iz 2018. godine?

Makedonska kinematografija upravo je u 2019. doživjela veliki uspjeh svojim najzvučnijim i najnagrađivanijim radovima, dugometražnim dokumentarnim filmom Medena zemlja i igranim filmom Bog postoji, njeno je ime Petrunija. Sustavan rad, odlično pogođene filmske teme te iznimno darovite filmašice i filmaši temelj su ovog uspjeha pri čemu je makedonski film prvi dokumentarac u povijesti Oscara nominiran za nagradu u kategoriji najboljega filma izvan engleskog govornog područja koja se od ove godine zove kategorijom međunarodnog filma. Hrvatska je pak kinematografija ostvarila senzacionalan uspjeh svojim kratkometražnim animiranim filmovima nastalima u okviru Zagrebačke škole crtanog filma koji su tijekom 1960.-ih i 1970.-ih čak četiri puta nominirani za Oscara, a Surogat Dušana Vukotića ga je i osvojio. Uvjeren sam da ćemo u sljedećem desetljeću s istim dobitnim spojem ostvariti uspjeh kao i sada makedonska kinematografija te prije nje bosansko-hercegovačka.

Velike su šanse da će se na ovim Oscarima odviti povijest jer će neke od nagrada pokupiti ili Neflixovi filmovi (Priča o braku; Irac) ili stripovski film (Joker) ili pak film s engleskog negovornog područja (Parazit). Tko su vaši favoriti u najvažnijim kategorijama? Mislite li da je netko ostao zakinut prilikom nominacija?

Parazit je film koji bih svakako istaknuo kao jedan od najboljih ne samo u 2019., nego i proteklih godina, baš kao i rad njegova redatelja Bong Joon-hoa. Volio bih da Oscara dobiju i Scarlett Johannson te Brad Pitt, dok je Joaquin Phoenix još od trijumfa Jokera na Festivalu filmske umjetnosti u Veneciji favorit za nagradu. Žao mi je što nisu nominirani Pedro Almodovar za režiju filma Tuga i slava i “James Mangold za režiju filma Izazivač: Le Mans ’66. te Taron Egerton za ulogu u filmu Rocketman.

Kako gledate na uspon Netflixa proteklih godina jer osim što su počeli stvarati vlastite filmove, sada privlače i velika redateljska imena pa je tako s njima surađivao čak i Martin Scorsese?

U doba posvemašnje multimedijalizacije i digitalizacije potpuno je normalno da druge platforme poput streaming servisa preuzimaju ulogu klasičnih medija. Ipak, žao mi je jer se na taj način gubi gledanje filmova u njihovu optimalnom okružju, a to je kino, i kao prostor, i kao socijalni milje. Usto, danas se za uvjetno rečeno mali ekran kreiraju ostvarenja koja su umjetnički superiorna i krajnje dostupna.

Kada smo već kod Scorsesea, njegovi komentari o Marvelovim filmovima privukli su mnogo pažnje. Kako vi gledate na to i mislite li da će oni i u idućim godinama biti jednako popularni ili je to balon koji se polako ispuhuje?

Strip je kao i film također umjetnost i medij novog doba, popularna „deveta umjetnost“ te sinergija stripa i filma razumljivo privlači mnogobrojnu publiku, tim više jer su neke ekranizacije stripova vrhunska ostvarenja. To će se nastaviti, samo je pitanje autorskih senzibiliteta njihove realizacije. Već je drugu godinu zaredom jedna filmska prilagodba stripa nominirana za Oscara za najbolji film. Nakon filma Black Panther, to je ove godine Joker, a ne bi me začudilo da se isto dogodi i sljedećih godina.

I za kraj četiri brzopotezna pitanja:

Navedite jedan strani film koji bi svatko barem jednom u životu trebao pogledati: Građanin Kane.


Navedite jedan domaći film koji bi svatko barem jednom u životu trebao pogledati: Tko pjeva, zlo ne misli.


Navedite jednu stranu seriju koju bi svatko barem jednom u životu trebao pogledati: Černobil.


Navedite jednu domaću seriju koju bi svatko barem jednom u životu trebao pogledati: Malo misto.