Zmajeva kuća nova je HBO-ova serija koja je nastala iz pera Georga R.R. Martina, najpoznatijeg kao tvorca Pjesme leda i vatre. Naravno, riječ je o serijalu knjiga koji su pretvoreni u popularnu seriju Igra prijestolja koja je nažalost imala neslavan kraj.
Zmajeva kuća smještena je u isti svijet, ali počinje 172 godine prije događaja iz Igre prijestolja. Ova serija, kao i knjiga po kojoj je nastala, fokusira se prije svega na obitelj Targaryen. Točnije, u njenom središtu su događaji koji vode do građanskog rata poznatog kao Ples zmajeva, kao i sam rat.
Prva sezona Zmajeve kuće doista je probudila onu staru ljubav koju sam osjećao prema Igri prijestolja u većini njenih sezona. Prije nego što su naprasno, mačem od valirijskog čelika, ubijene sve moje nade kako će serija imati dobar i smislen kraj. Ili možda bolje rečeno, kako priča neće biti požurena jer, realno, moglo se tu izvući bar još jednu ili dvije sezone.
Ipak, Zmajeva kuća je ponešto drugačija. Djelomično je to svakako zbog činjenice što mi ovaj svijet više nije nov. Tako mi sada sve u Zmajevoj kući izgleda poznato i mnogo lakše se upustiti u priču, bez da se gledatelj osjeća pogubljeno i pokušava pohvatati sve konce. Naravno, to može biti i dvosjekli mač pa je teže iznenaditi gledatelja s nekim stvarima… jer ipak, sada smo već upoznati s izdajama i lakim smrtima u Westerosu.
Vremenski skokovi i mijenjanje glumaca
Ono po čemu se Zmajeva kuća možda najviše razlikuje od Igre prijestolja jesu vremenski skokovi. Već između prve i druge epizode imamo jedan vremenski skok kojeg nisu svi ni primijetili jer nije toliko značajan. Nakon tog malog skoka dobivamo sve veće i veće pa s njima dolazi i potreba da se određeni dio glumaca promijeni. Oni najstariji likovi najmanje su se mijenjali ili se nisu uopće promijenili. To je i logičan potez jer starije osobe se i najmanje fizički mijenjaju. Oni najmlađi likovi, to jest djeca, mijenjali su se (i odrastali) najviše pa smo za neke imali i po troje glumaca koji su ih tumačili.
Naravno, dio gledatelja odmah je ukazivao na određene nelogičnosti. Tvrdili su da se pojedini likovi nisu dovoljno promijenili tijekom godina. Za neke druge su rekli kako više glumaca koji su ih tumačili međusobno uopće ne sliče te da je casting trebao biti bolji.
No moj osobni dojam te dojam jednog dijela ljudi s kojima sam razgovarao o seriji je… da nas nije briga. Doista, apsolutno postoje dobri argumenti zašto dio castinga može biti bolji. Odnosno da su neke stvari pomalo nelogične. No kvaliteta glume i priče vas jednostavno uvjeri da to nije bitno.
Uostalom, pojedini glumci su bili prijelazna rješenja koja nas dovode do odraslih verzija svojih likova. A to su one verzije koje ćemo najdulje pratiti u ovoj seriji. Nastavno na to, najbolji casting je bio upravo kod onih likova koji su najbitniji za priču u prvoj sezoni. Oni su više-manje odrađeni fantastično i oni vas uvjere kako je ova priča vrijedna vaše pažnje.
Zmajeva kuća puna… ZMAJEVA
Već prva sezona ove serije u jednoj je stvari superiorna Igri prijestolja, a to su zmajevi. Doista, Zmajeva kuća je puna ZMAJEVA, a najbolje je to što oni međusobno ne sliče. U Igri prijestolja sva tri zmaja izgledala su više-manje isto. Ovdje, zmajevi se razlikuju, bilo da je riječ o njihovoj veličini, boji ili dužini vrata ili pak nečem drugom.
Naravno, velika prednost Zmajeve kuće je i ta što se ona radi po knjizi koja je završena – Vatra i krv. Dakle, nećemo doći u situaciju u kojoj kreatori serije izmišljaju stvari na svoju ruku jer nemaju materijala. Osim toga, najavljeno je kako će ovo biti mnogo kraća priča od Igre prijestolja te bi ona trebala imati od tri do četiri sezone. Još je bitno naglasiti kako je potvrđeno da se ne planira snimati novu seriju koja je smještena u ovaj svijet. Bar dok ne izađe druga sezona Zmajeve kuće. Nažalost, tu sezonu ćemo čekati najvjerojatnije do prve polovice 2024. godine.
Fantastični glumački ansambl
Još na trenutak se ipak moram vratiti na glumačku ekipu u seriji jer nekoliko imena se svakako istaknulo. Emily Carey (mlada Alicent Hightower) i Milly Alcock (mlada Rhaenyra Targaryen) su one koje su nas uvukle u seriju i odlično su odradile svoje uloge. Na njihovim leđima je dosta toga počivalo, jer da su one bile loše u tih prvih nekoliko epizoda, serija bi vjerojatno brzo izgubila dio gledatelja.
Taj posao fantastično su nastavile i njihove odrasle verzije, Olivia Cooke (Alicent) i Emma D’Arcy (Rhaenyra). One su preuzele štafetu od svojih mlađih verzija te su spremne istrčati ovaj maraton od tri-četiri sezone (ili koliko im već likovi prežive). I njih dvije su zapravo i najsličnije svojim mladim verzijama tako da je casting i po tome dobro odrađen za ove uloge.
Spider-Manov antagonist terorizira Westeros
Kraljeva desna ruka, Rhys Ifans (Otto Hightower), također maestralno igra svoju ulogu westeroskog spletkara i oca Alicent Hightower. Inače, kad sam ga tek ugledao u prvoj epizodi, trebalo mi je malo da se sjetim odakle ga poznajem. No onda mi je sinulo, Dr. Curt Connors aka The Lizard iz Čudesnog Spider-Mana (2012). Naravno, imao je on još pamtljivih uloga, ali to je ona koje sam se prve sjetio.
U pohvalama za glumce ne smije se izostaviti ni Matt Smith kao kraljev brat, Daemon Targaryen. Njegov lik je siv, u trenutku je ratni zločinac, spletkaroš i tko zna što sve ne. Ali u idućem trenutku pokazuje ljubav prema svom bratu kojeg je spreman braniti od bilo koga. Doista kompleksan lik za kojeg je George R.R. Martin rekao kako mu je to najdraži Targaryen.
S dobrim izvedbama istakla se i cijela obitelj Strong (Gavin Spokes, Ryan Corr i Matthew Needham), predvodnici obitelji Velaryon (Steve Toussaint i Eve Best), kao i jedan od glumaca koji tumače Aemonda Targaryena – Ewan Mitchell. Dodajmo tu još i Fabiena Frankela kao Cristona Colea kojeg u gotovo svakoj sceni želite udariti.
Svi se poklonite njegovom visočanstvu Paddyju Considinu
No onaj koga zapravo želim najviše istaknuti u cijeloj seriji je Paddy Considine. Njega prije svega znam po ulogama u humorističnim britanski filmovima tako da mi je najava kako će on glumiti kralja Viserysa I. Targaryena, u najmanju ruku bila neobična. No njegov prikaz ovog miroljubivog kralja koji je rastrgan između svojih obaveza kao čuvara sedam kraljevstava i dužnosti prema obitelji, bio je maestralan.
Dapače, s epizodama, njegove izvedbe kao da su bile sve bolje i bolje, dok je njegov lik bio fizički sve lošije i lošije. Dodatna potvrda njegovom talentu je i sam autor George R.R. Martin koji je rekao kako je Paddy ulogu Viserysa izveo bolje nego što ju je on napisao. Dodao je i kako bi volio da se može vratiti i prošlost i napisati njegov lik u knjigama drugačije.
Kada se sve uzme u obzir, mogu slobodno reći kako je prva sezona Zmajeve kuće bila tek uvod u spektakl koji nas očekuje, a to je spektakl kojeg ću željno iščekivati.
Naše ostale recenzije serija pročitaj ovdje.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
