recenzija yugioh

Yu-Gi-Oh! – recenzija anime serijala koji je obilježio generacije

Serija Yu-Gi-Oh!, poznata i kao  Yu-Gi-Oh!: Duel Monsters, prati dječaka po imenu Yugi Moto. On jednog dana riješi drevnu egipatsku puzzlu u obliku piramide. No s tim oslobodi i duh egipatskog faraona koji je vladao prije 5000 godina. Ovaj duh zatim preuzima Yugija kao njegov alter ego, u trenucima kada su Yugi i njegovi prijatelji u nevolji. A prije svega, on postaje Yugijev alter ego u kartaškoj igri „dvoboj čudovišta“ (duel monsters).

Yu-Gi-Oh! je originalno izlazio od 2000. do 2006. godine te je potaknuo mnogo spin-offa i nekoliko filmova. Iako je Yu-Gi-Oh!: Dvoboj čudovišta često nazivan „originalnim Yugiohom“, zapravo je postojala i „nulta sezona“. Odnosno sezona koja ne spada službeno u ovaj najpoznatiji dio Yugioha. Ta „nulta sezona“ zapravo je još bila djelomično „traženje sebe“.

Naravno, tu je i originalna verzija ove iste serije, samo bez pustih cenzura koje su napravljene kada je došla na američko i europsko tržište. No upravo je kroz Yu-Gi-Oh!: Dvoboj čudovišta, stvoren onaj prepoznatljivi svijet Yugioha, kao i izuzetno popularna kartaška igra. I naravno, svi smo željeli imati te karte. A 20 godina kasnije ipak smo se podijelili na dvije skupine. One koji guglaju gdje prodati yugioh karte, te one koji guglaju “otkup yugioh karata” ili “Yu gi oh karte kupnja”.

Antijunak Seto Kaiba

recenzija yugioh

Uz Yugija, mnogo se likova profiliralo kroz ovih šest sezona. Neizostavni su njegovi prijatelji. Ne baš najbistriji, ali velikog srca Joey Wheeler. Zatim ublažena verzija istoga lika, ali s još slabijim vještinama u dvoboju čudovišta, Tristan Taylor. I naravno, njihova prijateljica, Téa Gardner.

Nezaboravna su i njihova rivalstva sa vršnjakom koji je opsjednut antičkim zloduhom, Bakurom. Tko može zaboraviti i prvu sezonu te turnir koji je organizirao ekscentrični Maximillion Pegasus. Čovjek koji je u ovom svijetu zaslužan za stvaranje kartaške igre. A koji je ideju za nju dobio otkrivajući tajnu povijest starog Egipta. No, naravno, glavno rivalstvo koje Yugi i njegovi prijatelji dijele je ono s antijunakom, Setom Kaibom. Dječakom koji je odrastao u sirotištu te svojim sposobnostima doslovno natjerao jednog bogataša da posvoji njega i njegovog mlađeg brata, pobijedivši ga u šahu.

Ovaj svijet doista me od prvog trenutka uvukao u sebe i obilježio. Kao dijete sam obožavao Yugioh te se sjećam četvrtog osnovne kada je on bio na televiziji točno za vrijeme velikog odmora. Naravno da je šačica nas dječaka trčala kući i pod velikim odmorom gledala upravo Yu-Gi-Oh! Imali smo sreću što su nam kuće odmah pored škole pa smo si mogli priuštiti takav luksuz.

Ono što me posebno razveselilo bilo je ponovno gledanje serije nakon tolikog broja godina. Jer… i ovaj put, serija je bila gotovo jednako zanimljiva i intrigantna. S tim kako sam kao dijete pogledao samo prve tri sezone. Sada sam uz ponavljanje gradiva iz prve tri, pogledao i posljednje tri. I naravno, te prvi tri mogu izdvojiti kao one koje su mi i danas najbolje i najzanimljivije. Sigurno da je na to utjecalo kada sam ih prvi put gledao. Ali doista mislim kako se kvaliteta priča malo smanjila s godinama, kao i „gluma“ (posuđivanje glasa) kod nekih likova.

Turniri, dvoboji i egipatska magija

recenzija yugioh

Zato danas još uvijek znam kako je protekao Pegasusov turnir na njegovom otoku. A jako dobro se sjećam i „božanskih čudovišta“ i nevjerojatno uvrnutog Marika koji se borio na Kaibinom turniru. Taj element natjecanja, nadmudrivanja i otkrivanja novih karata spojen s misterioznom magijom starog Egipta, bio je pun pogodak za moj ukus. Kasnije sezone nisu imale inkorporirane turnire u svoju priču, ali su imale zanimljivih trenutaka. Npr. kada potpuno neočekivano Yugi izgubi vrlo važan dvoboj. Ili pak kada saznamo što se točno dogodilo prije 5000 godina te tko je faraon kojeg je Yugi otkrio. No sve to nije bilo toliko zanimljivo kao prve sezone.

Ipak, i dan danas volim online odigrati Yu-Gi-Oh, iako prije svega, ovu novu „pojednostavljenu“ i ubrzanu verziju igre nazvanu Speed Duel. I možda je to najbolji pokazatelj važnosti ove serije. Uspjela je u onome u čemu mnogi serijali žele uspjeti, ali im ne polazi za rukom. Prenijela je svoj animirani svijet u stvarnost. Donijela je stvarne karte, turnire i druge igre inspirirane serijalom. Iako, realno, samo je „duel monsters“ zaživio u stvarnom svijetu. No, nitko ga ne zove tako. Svi oni koji igraju, neće upitati prijatelja je li za partiju „duel monsters“. A sigurno neće reći ni „ajmo baciti jedan dvoboj čudovišta“. Ne, oni će govoriti o Yugiohu. Jer, svega toga ne bi bilo bez ove serije. Bez Yu-Gi-Oh!: Dvoboj čudovišta.

FUN FACT ZA KRAJ:

Jeste li znali kako je Yu-Gi-Oh kojeg ste gledali na televiziji u nekim segmentima prilično drugačiji od onoga što se originalno prikazivalo u Japanu? Razlog za to je cenzura koju su napravili u SAD-u, a odakle je serija došla do nas. Tako su često svi pištolji, odnosno oružje, maknuti iz scena. To dovodi do trenutaka u kojima ljudi izbjegavaju nevidljive metke koji dolaze iz smjera pojedinaca koji samo upiru prstom prema njima.

Osim toga, čini se kako ne postoji ni famozni „shadow realm“. U japanskoj verziji crtane serije, ljudi su jednostavno umirali. Amerikanci su to odlučili malo ublažiti pa je tako nastao „shadow realm“ u kojem završite ako izgubite „shadow game“.

Za još recenzija serija, klikni ovdje!

+ ranije objave

Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.

Verified by MonsterInsights