Wonder Woman 1984 nastavak je filma Wonder Woman iz 2017., a u njemu se Gal Gadot vratila u naslovnoj ulozi, a redateljica je ponovno Patty Jenkins. Možda ste čuli najave kako je treći nastavak sage o Diani Prince već potvrđen, no nemojte misliti da to znači kako je ovaj film oduševio publiku i kritičare pa je stoga Warner Bros. studio odlučio napraviti cijelu trilogiju. Ne, treći film je vjerojatno već ranije dogovoren, a ovaj, drugi nastavak, u svojoj kvaliteti se donekle može gledati kao podbačaj.
Wonder Woman 1984 počinje scenom iz Dianinog djetinjstva, a ta scena je svojom ljepotom jednaka onima iz prvog filma u kojima se prikazivao svijet Amazonki. Ova scena činila se kao nešto što će uspostaviti snažnu temu cijelog filma te će se u jednom ključnom trenutku, Diana pozvati na nju, sjetiti se što se dogodilo dok je još bila djevojčica i tako donijeti neku bitnu odluku pred kraj filma. Nažalost, nije baš bilo tako. Iako je ovaj dio vizualno izuzetno lijep, on nema gotovo nikakve veze s ostatkom filma. Možda se mogu pokušati navlačiti određeni razlozi njene važnosti, ali oni zapravo nisu tu.
Vrlo brzo nakon ove scene, dolazimo do vremena u kojem se odvija glavna radnja, 1980-ih, i do pokušaja pljačke jednog trgovačkog centra. Ponovno, ova scena lijepo izgleda. Dapače, ona pomalo podsjeća na Supermana (1978) i ugođaj koji je stvarao redatelj Richard Donner. No i ova scena ima svojih problema. Naime, Wonder Woman je u ovom vremenu i dalje u skrivanju, ona taji svoje postojanje, za nju se javno otkrije tek u vrijeme filma Batman v Superman: Dawn of Justice (2016) i nakon njega.
Usprkos tome, ona ovdje bude viđena od strane desetaka, ako ne i stotina ljudi. Istina, uništi par sigurnosnih kamera, ali zar te kamere ne spremaju svoje snimke na nekom računalu ili kaseti? Zar netko nije pred ekranima tih računala na kojima se prikazuju snimke uživo? Zar nitko od tih ljudi neće pričati što su vidjeli? I ne samo to, film nam ubrzo potvrdi kako to nije jedini put da je „misteriozna žena“ intervenirala, što znači da je bilo još sličnih događaja s još svjedoka i dokaza o njenom postojanju. K tome, nije baš da Wonder Woman skriva svoje lice pa da je nitko ne bi prepoznao ako je ikada vidio Dianu Prince.
Warner Bros. je često optuživan za intervencije u DC filmove koje su dovele do smanjenja njihove kvalitete. Ovaj put, Warner je predlagao da se jedna od ove dvije scene izbaci iz filma, a s obzirom da prva nije važna, a druga dovodi do postavljanja mnogih pitanja na koja nema dobrog odgovora, doista bi bilo bolje da je jedna od njih maknuta. Film svakako traje dva i pol sata što je doista predugo. Ono što je najgore od svega je činjenica kako su upravo ove dvije scene najbolji dijelovi filma iako one uopće ne bi trebale biti u njemu.
Tek nakon svega ovoga dolazimo do glavnog dijela priče u kojem upoznajemo Barbaru Minervu koju glumi Kristen Wiig. Ona je nepopularna cura iz klišej filmova i serija, koja u jednom trenutku dobije glow up, pa se nakon toga svi dečki okreću za njom. S obzirom da je film na početku djelomično uspostavio ovaj razigrani ton i pucanje na neke klišeje, nisam imao problema s ovim. Problem nastaje kada se shvati da je to više manje cijeli razvoj njenog lika i on je stao otprilike nakon 10 minuta od njenog pojavljivanja u filmu, a vrhunac je u tome što je ona počela nositi štikle, a prije nije znala hodati u njima.
Doista se ne radi o nekom novom i neviđenom razvoju negativca u superherojskom filmu. To je nešto što smo vidjeli s Jimom Carreyjem u Batman Forever (1995), Umom Thurman u Batman & Robin (1997), ali i Michelle Pfeiffer u Batman Returns (1992) – taj zadnji primjer je jedini kada je to dobro ispalo. Mnogi su prije izlaska ovog filma strahovali od toga hoće li Kristen Wiig biti dobra u svojoj ulozi. No njena gluma se nikako ne može svrstati među probleme koje Wonder Woman 1984 ima. Ipak, sam lik kojeg Wiig glumi, bio je nepotreban i vjerojatno je ubačen tek toliko da se može napraviti nekoliko akcijskih scena kojih inače apsolutno nema i to je nešto na što morate biti spremni prije gledanja (a one akcijske scene koje su u filmu, događaju se tijekom noći kako bi se prikrili loši efekti).
Naime, Maxwell Lord je glavni negativac filma, a glumi ga kao i uvijek odlični Pedro Pascal. No Maxwell Lord je takav tip negativca protiv kojeg se Wonder Woman ne može fizički boriti, odnosno imati veliku akcijsku scenu borbe protiv njega (iako mu u stripovima slomi vrat i ubije ga, ali okej…). Zato se obračun između Lorda i Diane pretvori u… borbu riječima. Doslovno. Oni razgovaraju, ona ga uvjerava da prestane biti negativac jer, eto, to nije lijepo pa se na kraju sve sretno završi. Apsolutno antiklimaktično i prilično neuvjerljivo jer cijela esencija Maxwella Lorda je ta da uspije u životu pod svaku cijenu, no Wonder Woman ga pobijedi svojim pregovaračkim sposobnostima.
Za kraj, dotaknimo se nevjerojatno predvidljivog povratka i priče koja se vrtjela oko Chrisa Pinea, odnosno lika kojeg on glumi. Naime, nakon što je poginuo u prvom filmu, Steve Trevor se ovdje magično vrati… e sad… opisat ću vam i kako se vrati pa ako ne želite spoilere, samo preskočite na idući paragraf. Priču o njemu ću završiti u ovom, obećavam. Naime, Steve se doslovno magično vrati, i to u tijelu drugog muškarca. Dakle s drugim licem. Svi ga i dalje vide kao tog muškarca, on sam sebe vidi kao tog muškarca, čak ga i Diana vidi kao takvog. No ona jedina zna da je to sada Steve pa on njoj izgleda kao Steve i zato ga glumi Chris Pine.(?!) Što se više razmišlja o ovome, to cijela priča postaje pomalo uznemirujuća. Diana spava s njim, iako to zapravo nije Steve nego drugi čovjek koji nema kontrolu nad svojim tijelom. Oni žive u stanu te nepoznate osobe, a onda i ukradu avion te prekrše još nekoliko zakona koristeći lice tog čovjeka koji će se u jednom trenutku vratiti i upasti u tko zna kakve probleme bez da zna što mu se sve događalo… I naravno, film se nikada ne osvrne na ovaj problem, već taj muškarac magično bude vraćen u svoje tijelo bez ikakvog sjećanja što mu se događalo proteklih dana.
Još jedan veliki problem filma je to što se čini kako su svi apokaliptični događaji iz njega ostali zapamćeni. Odnosno, nije prikazano kao da su ljudi zaboravili što se sve događalo (iako se to čak moglo prilično jednostavno izvesti). Sada se postavlja pitanje, znači li to da u DC filmskom svemiru ljudi znaju da je 1980-ih svijet zadesila tona apokaliptičnih događaja u jednom danu, zbog kojih su svi gotovo izginuli, a onda se u jednom trenutku sve prekinulo događati i svi znaju da je za to kriv Maxwell Lord, ali ništa nisu poduzeli? Okej, možda će dio toga odgovoriti kroz iduće filmove, ali neke naznake su nam odmah trebale biti dane.
Rekavši sve to, mogu zaključiti da Wonder Woman 1984 i nije baš najkvalitetniji film koji ste mogli pogledati 2020. Dapače, možete ga slobodno izbjeći ako niste veliki DC fan koji želi odgledati sve bez obzira na kvalitetu. Ako pak jeste u toj grupi, nemojte imati velika očekivanja i nikako nemojte misliti da ćete dobiti film bolji od onog iz 2017.
PS Postoji i mid credit scena.
Naše ostale filmske recenzije pogledajte OVDJE.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.