Uboga stvorenja - Poor Things

Poor Things – recenzija filma o Frankensteinovom čudovištu koje otkriva svijet i samu sebe

Filmska karijera Yorgosa Lanthimosa ispunjena je opskurnim, grotesknim te nadasve zanimljivim dekonstrukcijama općeprihvaćenih društvenih normi, uloga, ponašanja, razmišljanja i međuljudskih odnosa. Tako, primjerice, u Očnjaku (Kynodontas), obiteljski prostor postaje zatvor. U filmu Jastog (The Lobster), uvode se elementi znanstvene fantastike. Osim toga, preispituje se društvena opsesija monogamnim romantičnim odnosima. Lanthimos muškarce često prikazuje kao očinske figure, hladne i racionalne. No s vremenom bivaju demaskulinizirani te njihova moć nestaje. Kao što je to učinio u filmu Ubijanje svetog jelena (The Killing of a Sacred Deer). U predzadnjem filmu, Miljenica (The Favourite), u svoj repertoar uvodi i žanr povijesne drama koju predvode ženski likovi.

Još uvrnutija verzija priče o Frankensteinovom čudovištu?

Uboga stvorenja - Emma Stone

No, svakom ljubitelju Lanthimosova opusa to je već dobro poznato. A zašto sam to onda sve još jednom ponovio? Jer njegov novi film sažima sve elemente prethodno navedenih filmova u jednu spektakularnu satiričnu znanstveno-fantastičnu dramu. Ona istovremeno sadrži elemente komedije i avanturističkog filma. Kad se u to umiješaju aspekti romana Frankenstein, Mary Shelley, dobivamo Uboga stvorenja (Poor Things).

Radnja filma odvija se u viktorijansko doba s elementima steampunka. Središnji je lik Bella Baxter (Emma Stone) čija je životna priča u početku nepoznata. O njoj znamo jedino da živi kod svoga oca, ujedno i poznatog kirurga, Godwina Baxtera (Willem Dafoe) — simbolično i od milja zvan God — jer je „mentalno zaostala”. Preciznije, ima um djeteta koje jedva drži ravnotežu. Ima ograničen vokabular, mokri po podu te razbija tanjure iz zabave. Blago rečeno, ona je tabula rasa. Godwin je drži zaključanu u svojem domu. Izoliranu i pod stalnim nadzorom te je pokušava oblikovati u svoju viziju žene.

Na putu samootkrića

Recenzija Uboga stvorenja - Max & God

Na jednom od svojih kirurških predavanja studentima medicine, odluči pozvati Maxa McCandlesa (Ramy Youssef) u svoj dom i upoznati ga s Bellom. Max dobije zadatak da prati Bellin napredak u govoru i razvoju vokabulara. Ubrzo se u nju zaljubljuje te je, na Godwinov prijedlog, poželi oženiti. On, kao i Godwin, ima namjeru oblikovati Bellu, iako to čini na puno drugačiji način.

Nastavak dinamične radnje pokreće Bellino otkriće vlastite seksualnosti. Ali istovremeno i uvođenje lika Duncana Wedderburna (Mark Ruffalo) koji nagovara Bellu da s njim pobjegne na put po svijetu. Tijekom putovanja Bella započinje svoj postepeni razvoj u ženu kakvu niti jedan muškarac u filmu ne može ukrotiti. Postaje intelektualno, tjelesno i društveno ostvarena žena. Žena koja istovremeno posjeduje visok intelekt i znanje, ali i visoku razinu empatije. Sve to čini i postaje iz znatiželje i potrage za vlastitim identitetom u svijetu koji je puno širi od onoga u Godwinovu domu.

Bella sa svojim socijalističkim stavovima, propitivanjem monogamnih romantičnih odnosa, posjedovanjem vlastitog tijela, nepoštivanjem zadanih društvenih normi i ponašanja te napadima na patrijarhalno orijentirani svijet, razbija status quo viktorijanskog doba. Ona je progresivna te upravo to čini dobar dio mnogih dramskih, ali isto tako humorističnih trenutaka koji su genijalno osmišljeni. Preciznije, u razgovorima između Belle i Duncana ona ga često svojom analitičnošću, empatijom i neovisnošću dovodi do ludila i bijesa. Istovremeno, on se u nju sve više zaljubljuje.

Nadrealan, lijep, ali i zastrašujuć svijet

recenzija uboga stvorenja

Moglo bi se reći da je ovo Lanthimosov prvi feministički film jer uvodi ženski lik koji se opire mnogim postavkama viktorijanskog doba. Iako se mnogi ne bi složili iz više razloga. Osim toga, muškarci u filmu su ti koji se „raspadaju” pred Bellom kad su njihova stajališta dovedena u pitanje. I kada vide da je ne mogu ukrotiti. Oni su ti koji su histerični kada ne mogu kontrolirati i „izgraditi” Bellu u viktorijanski tip žene. Odnosno, padaju u stanje koje se tijekom osamnaestog, a pogotovo devetnaestog stoljeća, pripisivalo upravo ženama.

Sam svijet koji Lanthimos predstavlja, istovremeno je nadrealan, zastrašujuć i lijep. Bellino putovanje do samospoznaje i ostvarenja popraćeno je progresivnim razvojem glazbe i slike. Na početku filma, dok Bella još ne može govoriti te jedva drži ravnotežu, film je popraćen uznemirujućom atonalnom glazbom. Crno-bijelom tehnikom snimanja te poprilično čestim korištenjem ribljeg oka. Kombinacija tih triju elemenata stvara nelagodu i daje naslutiti da nešto nije u redu s naizgled normalnim kućnim životom. Izlaskom iz Godwinova doma, Lanthimos uvodi boju koja je nadrealno pastelasta. Atonalna glazba s vremenom postaje tonalna, što prati Bellin intelektualni i seksualni razvoj, ali ostaje jednako čudnovata.

Fantastična Emma Stone i Mark Ruffalo

recenzija uboga stvorenja

Glumačka postava u filmu je izvrsna. Osobno sam, moram priznati, očekivao da će Willem Dafoe kao Godwin ukrasti veći dio pozornosti. On je zaista odličan glumac i volim ga gledati u svakoj ulozi. No, ovoga puta, sve zasluge idu Emmi Stone s odličnom izvedbom. Njezine su tranzicije iz tabule rase u samoostvarenu ženu polagane i postepene. Njezini izrazi lica suptilno se mijenjaju, postaju ozbiljniji. Polako uvođenje vokabulara te baratanje sintaksom odglumila je odlično. Kad je gledamo na ekranu, Emma zaista postaje druga osoba. Naravno, neizostavan je i Mark Ruffalo. Njegova izvedba vrijedna je poštovanja, od početka do kraja. Vrlo lako glumi šarmera i osvajača. Ali ipak se lako transformira u histeričnog dječaka koji ima ispade bijesa kad stvari ne idu po njegovom planu.

Sve u svemu, Poor Things zaista je jedan od Lanthimosovih najboljih filmova. Nije onoliko čudnovat kao neki od njegovih ranijih radova jer je razblažen humorom. No veliki broj začudnih elemenata i dalje je prisutan. Samim je time dovoljno pristupačan široj publici i svakako je zaslužio nominaciju za Oscara. No valja upozoriti da vjerojatno ipak nije za svačiji ukus i želudac. U svakom slučaju, osobno bih preporučio film. Ne samo onima koji žele vidjeti nešto zanimljivo, već i kao uvodni film u Lanthimosov opus. Jer je uz film Favourite, rekao bih, najlakše probavljiv.

Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights