Trumanov show (1998.) je crna komedija koju je režirao Peter Weir s Jimom Carreyjem u glavnoj ulozi. Priča prati Trumana Burbanka (Jim Carrey), naizgled sasvim običnog čovjeka koji radi u prodaji osiguranja. No Truman sve više sumnja kako njegov život nije stvaran. Kako njegov život sliči na nekakav reality show.
Tako s vremenom primjećuje sve više neobičnih detalja. Recimo, nikada zapravo nije ušao u zgradu u kojoj njegova supruga, Meryl (Laura Linney), radi. Niti ona želi da on uđe u tu zgradu. No o svemu ovome ne može razgovarati sa svojom suprugom ni sa svojom majkom (Holland Taylor). Jedini koji mu preostaje i koji ga donekle (naizgled) razumije je njegov najbolji prijatelj, Marlon (Noah Emmerich).
I dok mu svi govore da umišlja stvari. Da je u pitanju možda samo određena životna kriza. Mi, gledatelji znamo mračnu istu. Ona glasi kako je Truman doista u reality šou još otkako je bio beba. Skrbništvo, odnosno vlasništvo nad njim, preuzela je TV kuća koja je odlučila napraviti najposebniju emisiju na svijetu. Onu koja prati stvarni život jednog djeteta, zatim odraslog čovjeka, ali bez njegovog znanja.
I sve u njegovom životu je orkestrirano. Od njegovih prijatelja, preko njegovog posla pa sve do njegovog braka. Iako je riječ o komediji, doduše, crnoj komediji, gledatelju je od početka jasno kako smo zapravo tek zagrebali površinu uvrnutosti i izopačenosti onoga što gledamo.
Jesmo li došli preblizu stvarnom Trumanovom showu?
Okrenite se oko sebe dok ovo čitate. Zamislite da je mjesto na kojem upravo stojite tek TV set. I to je bio TV set vašeg cijelog života. Vaši prijatelji? Tek glumci željni slave. Vaši muževi, žene, partneri? Malo bolje plaćeni glumci kojima moralnost očito ne pravi probleme. I tek kada tako gledate na Trumanov šou, počinjete shvaćati implikacije onoga što gledate.
Ali u tom trenutku morate se i zapitati – je li bolje otkriti istinu ili nastaviti živjeti laž? Možete li se zapravo ikada oporaviti i vratiti u normalu ili je skriptirani savršeni život ono što je za vas, za Trumana, normalno? Trumanov šou djelomično postavlja pitanje, ali pametno, ne daje odgovor na to pitanje. Već to ostavlja publici.
Još jedna stvar koju film pametno radi je da nam objasni zašto Truman nikada nije napustio grad. A isto tako nam pokazuje “behind the scenes” stvari koje cijeli doživljaj gledanja čine još stvarnijim. Zanimljivo je vidjeti koliko je Trumanov show bio ispred svog vremena. Jer iz dana u dan, imam dojam kako je ovakav šou u stvarnosti sve realniji. Prije 10 godina to nisam mislio. Pa ipak, ovaj film napravljen je još ranije, na kraju prošlog stoljeća i pokazao nam medijsku dekadenciju koja slijedi. Mnogo prije poplave društvenih mreža i života online 24/7.
Tko se glumački istaknuo u filmu?
Prije samog kraja moram spomenuti i odlične glumačke izvedbe. U prvom redu tu je Jim Carrey koji je utjelovio tragičnog, ali optimističnog Trumana. Jedan od prvih filmova u kojima je pokazao svoj stvarni glumački raspon. No tu je i Ed Harris kao Christof, kreator ovog šoa. Harris je uspio na dojmljiv način dočarati čovjeka koji je negativac. Kao nekoga tko želi pomaknuti granice mogućeg. Kao nekoga tko na svoj uvrnuti način brine o Trumanu i stalo mu je do njega. Kao čovjeka koji je sebe uvjerio da čini ispravnu stvar. Njih dvojica su svakako vodeće figure, no i svi drugi koji se pojavljuju u filmu ostavili su traga na pozitivan način.
Stoga za Trumanov show ne mogu dati ništa drugo osim tople preporuke i želje da nikada takav šou nećemo gledati na malim ekranima.
Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
