The Invisible Man je prvotno trebao biti dio Mračnog svemira te je Johnny Depp trebao glumiti naslovnu ulogu. Nakon neuspjeha Dracule Untold (2014) i Mumije (2017) odustalo se od ideje zajedničkog svemira. Film je režirao i napisao Leigh Whannell ranije poznat po scenarijima žanrovskih uspješnica kao što su prva Slagalica strave i Podmuklo (Insidious). U filmu pratimo Ceciliju Kass (Elizabeth Moss) koja pokušava pobjeći od Adriana Griffina (Oliver Jackson – Cohen) s kojim je bila u vrlo nasilnoj vezi. Cecilija na početku filma uz pomoć sestre uspije pobjeći od Adriana ali ubrzo će saznati da je Adrian spreman učiniti sve kako bi ju vratio u svoj život.
Prije same analize filma bih htio nešto reći o hororima općenito. Smatram da su horor i komedija dvije najteže vrste filma za napraviti kvalitetno. Razlog je jednostavan – i strah i humor su vrlo subjektivni. Teško je zadovoljiti osjećaje straha i humora šire publike. Također, rekao bih da je horor kao žanr prije nekoliko godina bio u vrlo teškoj situaciji zbog očitog nemara studija o kvaliteti. Naime, horori su se radili za nekoliko milijuna dolara (što je sitnica u današnjem Hollywoodu) te su vrlo lako vratili uloženo ili zaradili na kino blagajnama. Ipak, u posljednje vrijeme možemo vidjeti da dolaze novi redatelji kao što su Mike Flanagan ( Doctor Sleep, Gerald’s Game) ili Jordan Peele (Us, Get Out) koji stvarno ulažu sav svoj trud kako bi ostvarili najkvalitetniji proizvod. Ovo sam sve rekao kako bi pokazao da stvarno cijenim kada netko snimi barem dobar horor.
The invisible man je dobar horor. Nije revolucionaran poput ranije spomenutog Get Outa ili odličan kao It. Film solidno ispriča svoju priču, s ponekim iznenađenjima i vrlo dobrim zaokretima u radnji. Elizabeth Moss se posebno ističe svojom glumom žene koja prođe apsolutno sve najgore scenarije kako bi uspjela pobjeći od nasilnika. Može se reći da je film vrlo inspirativan u današnje vrijeme Me Too pokreta.
Scene borbe između Cecilije i nevidljivog čovjeka ponekad ispadnu humorne jer se teško ne nasmijati kada vidite lika koji se bori s nevidljivim bićem. Ne želim time kritizirati Elizabeth Moss jer to stvarno nije njena krivica, ona je svoj posao odradila odlično. Također i dalje mi nije jasno zašto glavni likovi u hororima ne razmišljaju. U nekoliko scena je Cecilija mogla snimiti sa svojim pametnim mobitelom stvari koje joj se događaju pa pola ružnih stvari koje joj se dogode u prvoj polovici filma ne bi bila potrebna prolaziti. Osim Elizabeth Moss nitko nema priliku istaknuti se glumom u filmu, osim možda Michaela Dormana koji glumi Adrianovog brata. Da je Elizabeth Moss kojim slučajem samo „odradila“ ulogu na najlakši način film bi bio puno slabiji nego što jest.
Kraj filma je posebno zadovoljavajuć i urađen na odličan način što me se posebno dojmilo. Mislim da je najveći plus filmu bila činjenica što nije dio nekog većeg svemira, što nije trebao u jednom filmu predstaviti još nekoliko likova iz drugih filmova i što nije trebao na kraju osigurati mnogobrojne nastavke. Film je prikazao svoju priču na solidan način i završio. U današnje vrijeme i to je već velika stvar za pohvalu.
Trenutno se u svijetu događa horor s korona virusom, pogledajte The Invisible Man i zaboravite na trenutak našu sadašnjost, neka vas Elizabeth Moss inspirira da se sve najteže trenutke može preživjeti i da se nakon svega može nastaviti normalno živjeti.
Ostale filmske recenzije možete vidjeti ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.