Recenzija Savršeni dani

Savršeni dani – recenzija filma o ljepotama svakodnevice

Savršeni dani (Perfect Days) iz 2023. godine, jedan je od onih, ne baš čestih, suvremenih filmova koji još uvijek imaju hrabrosti usporiti ritam, uskratiti nam direktnu ekspoziciju svakog djelića radnje, te nas natjerati da punom pažnjom pratimo svaki pomak kamere, svaki rez kadra, svaku ekspresiju lica likova koji ispunjuju ekran. Savršeni dani je film koji nam pruža sve to, ali i puno više.

Radnja prati Hirayamu (Kōji Yakusho), čistača javnih toaleta u Tokiju. Hirayama je tih i povučen sredovječan muškarac koji svoj posao obavlja pedantno i predano. U slobodno vrijeme čita romane, sluša uglavnom američku glazbu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te fotografira krošnje drveća. Rutina je ono što čini njegovu svakodnevicu. Budi se u zoru na zvukove čistača ulica, ustaje, sprema se za posao, zalijeva biljke koje je skupio na različitim mjestima u Tokiju. Ispija hladnu limenku kave iz aparata ispred zgrade, te odlazi na posao. Ostatak dana provodi odlazeći na manje-više ista mjesta. A zatim se doma vraća te čita do spavanja. Svaki prijelaz iz prethodnog dana u novi obilježen je crno-bijelim impresionističkim kolažem kadrova. Oni se međusobno isprepliću, odražavajući njegova emocionalna stanja i trenutke koji su mu ostali u sjećanju.

Uživanje u svakodnevici

Recenzija Savršeni dani

Film ne sadrži pokretajući događaj (Inciting Incident) koji zapliće radnju filma te je vodi prema nekom cilju. Dapače, gotovo da je i teško govoriti o radnji filma u tradicionalnom smislu te riječi. Nije riječ o tome da je ona odsutna per se, već je svedena na minimum koji funkcionira unutar okvira ovog specifičnog filma. Ono što gledamo jest svakodnevicu jednog čovjeka, njegove ljepše i loše dane. Sjedinjenje odlične glume koja se sastoje od Hirayaminih izraza lica, toplog pogleda, blago neugodnog smiješka, te kamere koja sve to gotovo pa dokumentaristički zabilježava, uvlači gledatelja u njegov svijet. Kao što sam već naveo, Hirayama je čovjek od svega nekoliko riječi. On, pa tako i cijeli film, nadoknađuje direktno izražavanje emocionalnih stanja suptilnim i indirektnim ekspresijama lica i držanjem tijela.

Upravo iz tih razloga film je izrazito meditativan. Ponavljajući kadrovi i scene, Hirayamina staloženost u većini situacija, i ostali elementi filma postavljaju ritam koji nam omogućava da pratimo radnju te se istovremeno reflektiramo o našim životima. S gledanjem filma dobivamo priliku da promislimo o tome koliko zapravo malo pažnje posvećujemo svakodnevnim sitnicama. Onima koje zapravo zaista ispunjuju naše dane. Hirayama je toga svjestan. On je staložen i pomiren sa svojim izborima te sreću pronalazi u malim stvarima koje na prvu možda ne izgledaju kao značajne.

Ljepota jednostavnosti azijske kinematografije

Recenzija Savršeni dani

Upravo zbog kamere i posvećivanja pažnje sitnim detaljima svakodnevice, film je svojevrstan, barem na trenutke, omaž Ozuovim filmovima poput Tokijske priče (Tōkyō Monogatari). Dapače, u nekoliko navrata, čak me podsjetio i na Drive My Car (Doraibu mai kâ) Ryûsukea Hamaguchija. Kao i nafilm Yi Yi Edwarda Yanga. Čini se da azijska kinematografija spram ubrzanog načina življena suvremenog života još uvijek može pronaći trenutke spokoja i davanja pažnje naizgled trivijalnim trenucima.

Savršeni dani su jedan od onih dragulja koje trebamo gledati s ugašenim mobitelom i ostalim smetalima. Film koji je napravljen kao podsjetnik da u životu postoje svakodnevne sitnice koje ga čine divnim. Naravno, kao što pristupamo lijepim stvarima u životu te ih prihvaćamo kada dolaze, film nas uči da to činimo i s onim teškim trenucima. Sukus filma i odnosa spram onoga što nam život donosi savršeno je enkapsuliran u samom kraju filma. Njegovih nekoliko zadnjih sekundi sumacija je života koja je izložena bez teksta. Savršeni dani je savršen film za odgledati ga i prisjetiti se malih stvari koje ga sačinjavaju u njegovoj srži.

Ostale filmske recenzije možeš pronaći ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights