recenzija palo lišće

Ansa (Alma Pöysti) je sredovječna usamljena žena koja radi u supermarketu. Holappa (Jussi Vatanen) je sredovječni muškarac, radnik na gradilištu, a uz to i alkoholičar. Oboje žive na rubu egzistencije s niskim plaćama i u lošim stambenim uvjetima. Možda najveća poveznica između Anse i Hopple je, van toga što su marginalizirana skupina radnika, usamljenost i potreba da pronađu ljubav. Kaurismäkijev film Palo lišće (Kuolleet lehdet) jedan je od boljih romantičnih filmova prošle godine. On nas kao gledatelja, bez imalo muke, uvuče u svijet bez pretjerano puno ekspozicije. Upravo je šutnja u filmu njegova najjača strana jer ostavlja mjesta da se priča ispriča na drugačiji način.

Radnja filma je sama po sebi standardna za jedan romantični film. Ansa i Holappa se sreću u jednom od helsinških barova, ali niti jedno od njih ne radi prvi potez. Kasnije se upoznaju i žele naći, ali ne mogu iz raznih okolnosti. Ipak, kada se uspiju naći, stvari ne idu onako kako bi trebale. Ali se, na kraju izglade, te oboje nalaze način da sve funkcionira.

Pažljivo dizajnirani svijet

recenzija palo lišće

Kaurismäki nas uvlači u svoj pažljivo dizajnirani svijet s pomoću impresivne igre naglašavanja primarnih boja, preciznim kadrovima koji govore umjesto samih likova, te svijetom koji se doima kao limbo između prošlosti i sadašnjosti. Naime, Kaurismäki koristi boje pametno. Analogno, ponekad i komplementarno posložene boje u pozadini s likovima u prednjoj strani stvaraju iznimno ugodnu sliku. Kadrovi su mu gotovo uvijek poput dobro osmišljene fotografije jer su likovi u odnosu s prostorom, manje-više, simetrični. Time dobiva istovremeno lijepu fotografiju i gotovo neprirodnu poziciju likova spram prostora. Ipak, to nas kao gledatelja ne odvlači od samog filma, već nas tjera da obratimo pažnju na svaki detalj koji se u kadru nalazi.

Ono što je jako zanimljivo je sam period filma. Preciznije, on nije u potpunosti definiran. Ansa u početku filma pali radio dok na njemu sluša vijesti o ratu u Ukrajini. Dakle, radnja nas u početku smješta u 2022. godinu. Ipak, okolina u kojoj se ona nalazi više podsjeća na period između devedesetih i ranih dvijetisućitih, pa čak i ranije, što ovisi o sceni u kojoj se radnja odvija te scenografiji koja je postavljena. Odjeća i tehnologija se ne uklapaju u ono što čujemo na radiju. S druge strane, u jednoj od scena na kalendaru vidimo da smo smješteni u 2024. godinu. Cijeli film daje čudan osjećaj limba u kojem se cijeli Kaurismäkijev svijet nalazi.

Glazba koja određuje ton film

recenzija palo lišće

Glazba igra jako veliku ulogu u određivanju tona filma. Ne samo da određuje raspoloženje likova u filmu, već nam često daje i uvid u njihova unutarnja stanja. Od nabrijanog rock ‘n’ rolla do tužnih finskih balada, svaka pjesma nam govori nešto o trenutnoj atmosferi i emocionalnim stanjima likova koja su često popračena kadrovima njihovih izraza lica. Ponekad kamera prati glavne likove, a ponekad sve osobe u, primjerice, baru, kao da se želi pokazati cijela atmosfera prostora i utjecaj glazbe na publiku.

Kao što sam i ranije naveo, film nam puno toga govori s toliko malo riječi. Šutnja likova i šturi, gotovo mrtvi dijalozi, ostavljaju prostora da se priča ispriča na drugačiji način. Od početka filma navijamo za to da oba lika završe zajedno jer je svijet kojeg nastanjuju hladan, bezobziran i grub. Njihov odnos je samim time još posebniji jer unosi dovoljno topline u cijeli svijet te nam je više stalo da njihov odnos procvjeta.

Palo lišće možda se ne doima kao film za svakoga jer redatelj pristupa nekonvencionalnim, iako ne neuobičajenim, rješenjima u pogledu naracije filma. Uzima konvencionalnu strukturu romantičnog filma te je prelijepo priča s pomoću kamere, rezova, scenografije i zvuka. Film nakon gledanja ostavlja onaj feel good osjećaj koji ostaje s nama još neko vrijeme, izazivajući nam sjećanja na određene kadrove i scene te sve što ih je činilo dobrima.

Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights