recenzija obećana zemlja

Obećana zemlja – recenzija filma smještenog u kraljevinu Dansku iz 18. stoljeća

Obećana zemlja (The Promised Land) — izvorno prevedena kao Kopile (Bastarden) — najnoviji je film danskog redatelja Nikolaja Arcela. Radnja je smještena u surovu osamnaestostoljetnu kraljevinu Dansku. Priča prati umirovljenog vojnog kapetana Ludviga Kahlena (Mads Mikkelsen) koji odlučuje pokoriti komad danske pustare u ime kralja. Zauzvrat traži plemstvo i posjede. Budući da nitko nije uspio uzgojiti usjev na tim prostorima, Ludvig se prima pothvata koji se doima kao Sizifov posao. Njegov raison d’être proizlazi iz njegove skromne pozadine i čelične volje da trudom i radom postigne zacrtani cilj. Odlike Ludvigova karaktera su stoički um, predanost, odlučnost i neupitna tvrdoglavost. Moram primijetiti da naslov filma Kopile puno više odgovara samom filmu. Taj naslov ukazuje na dobar dio Ludvigove motivacije da postane plemić.

Sukob oko puste zemlje

Mads Mikkelsen u filmu The Promised Land

Kada Ludvig izabere dio pustare koji će pretvoriti u plodno tlo, ulazi u sukob s lokalnim zemljoposjednikom Frederikom de Schinkelom (Simon Bennebjerg) koji čini sve što je u njegovoj moći da otjera Ludviga i prisvoji njegov uspjeh. Frederik je veoma dobro postavljen kao oštar kontrast Mikkelsenovu liku i svemu što on predstavlja. On je, naprosto rečeno, razmaženi plemić koji je sve u životu naslijedio od oca i ni za što se nije trebao truditi. Istovremeno je sociopat koji prilikom nekontroliranih ispada bijesa uživa brutalno mučiti ljude, primarno vlastitu poslugu. Međutim, jedan od zapleta u filmu jest bijeg njegovih dvoje slugu, bračnog para Ann Barbare (Amanda Collin) i Johannesa Eriksena (Morten Hee Andersen). Oni kasnije završavaju kao bjegunci i radnici na Ludvigovoj farmi.

Razlog za ovakav uvodni fokus na karakterizaciju likova leži u tome što se cijela priča odvija u dinamici odnosa između dvaju likova. Njihov sukob tjera priču dalje. I tijekom čitave radnje ulozi postaju sve veći te se pitamo tko će prvi popustiti, Ludvig ili Frederik. Obojica su tvrdoglavi i vide jedino cilj pred sobom, trijumf vlastite volje i poraz drugoga, svatko na svoj način. U suštini, većina filma vrti se oko Ludvigove obrambene strategije od raznih napada — kako pravnih, tako i saboterskih, te ubilačkih pokušaja. Te uzgoja usjeva i brige za koloniju u nastajanju. S vremenom Ludvig i Ann Barbara razviju međusobne osjećaje i preuzimaju brigu za odbjeglu Romkinju, djevojčicu Anmai Mus (Melina Hagberg), stvarajući tako obiteljsku atmosferu na farmi.

Moralna dvojba

Melina Hagberg u filmu Obećana zemlja

Taj čin, u konačnici, postavlja Ludviga na kvazi-moralnu okosnicu. Naime, u pitanje se dovode njegov karakter i cilj koji si je zacrtao na početku. Odnosno, nameće se pitanje hoće li uporno nastaviti ganjati svoju titulu plemića ili će se okrenuti novonastaloj obitelji i spasiti što se spasiti da. Odabir nije nimalo lak i Mikkelsen svojim iznimnim glumačkim sposobnostima zaista doprinosi cijeloj težini situacije. Iako se na površini čini da je u potpunosti predan svojoj namjeri da postane plemić, podnoseći svaku nevolju gotovo stoički i odlučno, suptilni trzaji usana, pokreti tijela i pogledi pokazuju da mu nije svejedno što ljudi koje voli proživljavaju grozote. Njegov je lik upravo iz tog razloga zanimljiv za gledati. Njegova transformacija iz čovjeka opsjednuta uspjehom u čovjeka koji životni smisao pronalazi u obiteljskom okruženju poprilično je dobro izvedena.

Kontrast dvaju likova

S druge strane, Frederik je sveden na crno-bijelu karikaturu koja podsjeća na zlikovce iz crtića. Jasno, on je plemić koji je čitav život dobio na pladnju. Donekle se i očekuje da se ponaša u skladu sa stereotipom koji mu je zadan. No, njegova okrutnost, reakcije, pa čak i odluke svedene su na ispade malog djeteta koji na trenutke graniče s komičnošću. Da se razumijemo, Bennebjerg odlično odrađuje posao negativca. No scenarij mu ne dopušta izlazak iz jednodimenzionalnosti te samim time čini lika neuvjerljivim. Svaki njegov potez je potez luđaka koji radi više štete sebi nego drugome i nikada toga nije svjestan. Svaki njegov postupak pridonosi njegovoj jednodimenzionalnosti.

Naravno, u redu je imati takve likove u filmovima. No s obzirom na to da je Mikkelsenov lik zaista dobro promišljen i razrađen — iako i ovdje ima pregršt mjesta za napredak — trodimenzionalni kontrast zlikovca bio bi i više nego dobrodošao. Zlikovac s kojim se ne slažemo i ne volimo ga, ali možemo simpatizirati s barem nekom njegovom dimenzijom, svakako je bolji od običnog plošnog lika.

Nedostatak bolje razrađenog negativca

recenzija obećana zemlja

U principu, najveća je mana Obećane zemlje nedostatak kvalitetnog negativca. Onoga čija će strana zaista staviti na okosnicu ne samo likove u filmu, već i gledatelja. S obrnutim pristupom u ovome filmu, jasno je za koga navijamo i s kime suosjećamo. Također, gledatelj s vremenom postaje svjestan poprilično šablonskog pisanja gdje Ludvig odluči učiniti jednu stvar, Frederik je sabotira, pa je opet Ludvig pokušava popraviti i tako u krug. Na žalost, čak je, barem po mojem mišljenju, kraj malo ubrzan i nekako ravan, lišen emocionalnog zadovoljstva. Nisam osjetio katarzu i onaj osjećaj „tako je trebalo završiti” upravo zbog odluke redatelja da se neke stvari pred kraj filma naprosto ubrzaju, eliptično obrade te nas se požuri prema završetku filma i izlasku iz kina.

Za još filmskih recenzija klikni ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights