Glumci: Daniel Craig, Ana de Armas, Rami Malek, Lea Seydoux, Lashana Lynch
Redatelj: Cary Joji Fukunaga
Nakon gotovo dvije godine odgađanja, u kina je napokon stigao posljednji film u kojem Daniel Craig glumi legendarnog lika Jamesa Bonda. Sumnjao sam u kvalitetu ovog, dugo iščekivanog filma, zbog dva razloga: Spectre me u najmanju ruku razočarao, a konstantno odgađanje filma gotovo nikada nije dobar znak. Ono što mi je ipak ulijevalo nadu u kvalitetno filmsko iskustvo je talentirani redatelj Cary Fukunaga i činjenica da mi je Daniel Craig odličan Bond, a Casino Royale mi je i dalje najbolji film iz ovog filmskog serijala. Sa zadovoljstvom mogu reći da me film pozitivno iznenadio i da je ispratio Craiga kao što nijedan Bond film do sada nije učinio.
No Time to Die je zaokružio priču koju smo pratili u ostalih četiri filma u kojima Bonda glumi Daniel Craig. Casino Royale mi je, kako sam i ranije rekao, općenito najbolji film u Bond serijalu, Quantum of Solace je pomalo razočaravajući, Skyfall je bio odličan, dok je Spectre uz poneke kvalitetne ideje ipak na kraju ispao ponajviše dosadan. Daniel Craig i u ovom filmu dokazuje da je bio izvrstan izbor za Jamesa Bonda. Film mu postavlja različite zadatke, ima više humorističnih rečenica (onelinera), ali i dramatičnih scena nego ijedan film u petodijelnom serijalu. Craig apsolutno sve zadatke odrađuje izvrsno, a No Time to Die mu zauzvrat kroz cijeli film odaje počast kao što nijednom Bondu do sada nisu odali.
Rami Malek glumi negativca Lyutsifera Safina, koji ukrade jedan oblik biološkog oružja kako bi osvetio svoju mrtvu obitelj. Ideja je razrađena na zanimljiv način, ali Malek neće ostati zapamćen kao jedan od najboljih negativaca u Bond filmovima. Ipak, valjalo bi reći da je Malek dobro odradio ulogu i da bi teško bilo koji drugi glumac učinio nešto više s postojećim scenarijom. Ana de Armas donosi elemente zabave, elegancije i ljepote u drugom činu filma. Iako nema puno scena u filmu, može se reći da je iskoristila i tih nekoliko minuta na najbolji mogući način. Ovaj film je specifičan zato što je Madeleine (Lea Seydoux) Bondov ljubavni interes još od Spectrea tako da Ana de Armas nije mogla imati takvu ulogu, koju bi zasigurno imala u bilo kojem drugom Bond filmu. Od ostalih glumaca bi istaknuo ulogu Lashane Lynch koja je podigla najviše medijske prašine zbog toga što je ona agent 007 u ovom filmu. Naravno, sva ta medijska pisanja na kraju ispadaju smiješna jer njezin lik Nomi u potpunosti koristi scenariju filma. Naime, James Bond je umirovljen u ovom filmu tako da je logično da će netko drugi postati agent 007 u britanskoj obavještajnoj službi. Lynch je dobro odradila svoju ulogu, a kontrast njezinog lika i lika Ane de Armas je izrazito dobro iskorišten.
Teško mi je govoriti o najboljim dijelovima filma jer se on tiče posljednjeg čina koji se sastoji od mnogo spoilera. Samo ću reći da u tim trenucima vidimo karakteristike Bonda koje smo do sada vrlo rijetko ili uopće nismo vidjeli. Također bih istaknuo glazbu Hansa Zimmera koja u nekoliko akcijskih scena ima vrlo istaknute glazbene sekvence. Kompozitori se teško istaknu u Bond filmovima, a moje mišljenje je da je Zimmer u tome uspio. Valjalo bi pohvaliti akcijske scene kojih ima stvarno puno, ali Fukunaga uspijeva održati svaku od njih na neki način zanimljivom. Posebno bih istaknuo scene automobilske potjere koje su stvarno spektakularne.
Naravno, No Time to Die nije savršen film. Sigurno traje bar desetak minuta predugo (ukupno trajanje filma je 2 sata i 43 minute), scenarij nije uvijek najbolji, a negativca ćemo svi brzo zaboraviti. Ali ono po čemu ćemo pamtiti ovaj film je posljednja dionica kada doživimo kraj jedne ere – kraj koji ne mogu zamisliti učinjenim na bolji način od ovog kojeg su smislili Fukunaga i Craig.
Naše bake i djedovi su u svojoj eri imali Seana Connerya, roditelji su imali Rogera Moora i Piercea Brosnana, a s ponosom možemo reći da smo mi imali Daniela Craiga – glumca koji je u samo pet filmova imao tri odlična filma. Veselim se pogledati jednog dana cjelokupni serijal koji je specifičan za Bond filmove jer je svih pet filmova međusobno povezano.
Ocjena: 82/100
Naše ostale filmske recenzije možete pronaći ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.