Sve je počelo još tamo 2008. godine kada je izašao Na putu prema dolje (Breaking Bad). Zapravo, za mene je počelo nešto kasnije jer nisam odmah počeo gledati seriju. Ja sam s njom krenuo tek kad je polako došla svome kraju i u njoj sam saznao i kraj priče o Walteru Whiteu (Bryan Cranston).
Nakon toga, 2019. iz vedra neba došao je i El Camino: A Breaking Bad Movie. Bio je… okej. I u njemu sam saznao sudbinu koju je doživio Jesse Pinkman (Aaron Paul).
Ali između ove dvije stvari, 2015. godine, došao je Better Call Saul (Nazovi Saula). I svašta mi je padalo na pamet kad je serija tek najavljena. Budući da je Saul Goodman (Bob Odenkirk) bio donekle komičan lik, iako odličan odvjetnik, očekivao sam i seriju u takvom tonu. Ne baš sitcom, naravno, ali nešto ležernije.
Što očekivati od Nazovi Saula?
No ono što sam dobio bilo je zapravo najočitije što sam trebao očekivati. Bilo je to ono što nisam znao da mi treba. Bio je to Saulov „breaking bad“. Njegov put prema dolje. Ova serija dala nam je ne samo kraj njegovog puta nego i njegov početak, kada Saul još uvijek nije bio Saul. Doslovno. Jer zvao se Jimmy, Jimmy McGill.
Donekle mi je bilo teško započeti s pisanjem ove recenzije jer mi je i kraj serije pao teško, slično kao i kada je Breaking Bad završio. Ali teško je bilo i odlučiti gdje usmjeriti ovu recenziju. Hoće li ovo biti recenzija samo ove zadnje sezone ili cijele serije? Budući da na Filmopediji dosad nismo kroz recenzije pratili sve prethodne sezone, onda će ovo biti pregled cijelog Nazovi Saula.
Nazovi Saula zapravo je prequel/sequel serija Breaking Badu. Nju se može gledati i bez da se pogledao Na putu prema dolje, ali je svakako zabavnije i značajnije ako se i ta serija pogledala. Drugim riječima, Nazovi Saula ili Better Call Saul, pokazuje nam što je sa Saulom bilo nakon Breaking Bada, ali i što je prethodilo Breaking Badu.
Sve do šeste sezone dobivamo minimalan uvid u tu priču „nakon“, a većina priča bude „prije“ u odnosu na Breaking Bad. Te dvije vremenske linije nisu odvojene samo narativom već i vizualno. Budućnost je crnobijela, dok je prošlost u boji. Tako u svakom trenutku znate u kojem se vremenu nalazite u odnosu na Breaking bad. Ali kako se serija približavala svome kraju, poglavito u drugoj polovici ove posljednje sezone, tako smo dobivali sve više crnobijelih slika.
Jimmy i Chuck (i alregija na struju)
Nazovi Saula prati mladog Jimmyja McGilla koji se svim silama trudi biti dobar odvjetnik i… preživjeti. Jer i nema baš tako puno klijenata. Život mu ne olakšava ni činjenica da mora brinuti o svom starijem bratu Chucku (Michael McKean) koji je… khm… alergičan… na struju… A dugo vremena ni jedan ni drugi si ne žele priznati kako je ta bolest izmišljotina i kako se problemi nalaze samo u Chuckovoj glavi.
No Chuck je poseban po još nečemu. On je briljantan odvjetnik i uvijek je bio uzoran i dobar, dok je Jimmy uvijek bio… prevarant. Sve to dovelo je do mnogo briljantnih scena sukoba između ovog dvojca u kojem se obojici treba pohvaliti fantastičnu glumu. A priča je tako postavljena da je često jako teško utvrditi koji je od njih u njihovim svađama zapravo negativac, a koji pozitivac. Koji je u pravu, a koji u krivu.
Kim Wexler ili kako napisati fantastičan ženski lik
Osoba koja je Jimmyju rame za plakanje i koja ga (ispočetka) često vraća na pravi put je Kim Wexler (Rhea Seehorn). Inače, jedan od najbolje napisanih ženskih likova u serijama posljednjih godina. Često scenaristi u pisanju ženskih likova odu u dvije krajnosti. Ili napišu lik koji je „dama u nevolji“ i koji se mora osloniti na muškarca za spas. Ili pak napišu lik kojeg kroz priču stalno pokušavaju prikazati kao nekoga tko može sve sam, ali onda to učine preočitim i naglašenim. Kim Wexler nije nijedno od toga.
Jednom su Georgea R.R. Martina pitali kako on piše tako dobre ženske likove u svojim knjigama koje su adaptirane u Igru prijestolja. Ono što je on rekao bilo je jednostavno „Nastojim o njima razmišljati kao o ljudima“. Martin je to rekao u polušali, ali je doista to i mislio. Likove jednostavno treba pisati kao da su ljudi, stvarne osobe i tako će doprijeti do publike.
Kim Wexler je upravo to. Ona je čovjek, uvjerljiva je, a ujedno je i briljantna mlada odvjetnica koja sve može sama, ali nikada nam kreatori serije ne moraju to naglašavati jer kroz njezino ponašanje i djelovanje potpuno je jasno da ona može praktički sve što zamisli. Osim toga, ona može imati i romantičnu vezu u seriji bez da joj scenaristi lik naprave ovisnim i podređenim muškom liku s kojim je u vezi.
Zato ponavljam još jednom, Kim Wexler je čovjek, a Rhea Seehorn je briljantna u ovoj ulozi. I treba dodati kako je i ona iznijela dobar dio ove serije na svojim leđima.
Neki novi, neki stari likovi
U Nazovi Saula pojavljivali su se i mnogi likovi koje smo viđali u Breaking Badu, odnosno u Na putu prema dolje. No neću ulaziti u detalje tko se pojavljuje kako ne bih otkrio previše, ali apsolutno svi ti likovi su jako dobro iskorišteni. I ne samo da su dobro iskorišteni već su i produbljeni. Nisu tek tako nabacani samo da bi fanovi mogli reći „Aha, ovo je onaj iz Breaking Bada“. Ne, oni se pojavljuju s konkretnom svrhom za priču i još više saznamo o njima nego što smo znali prije.
No osim tih „starih“ likova, od prve sezone pojavljuju se još dva nova lika: Howard Hamlin (Patrick Fabian) te Nacho Varga (Michael Mando). Howard je još jedan uspješni odvjetnik u ovoj priči te je veliki prijatelj Jimmyjevog brata. No to ga djelomično pretvori u Jimmyjevog neprijatelja, iako je naizgled Howard zapravo jako dobra osoba. A tu je onda i Nacho… Ako govorimo o usporedbama, Nacho je Jesse Pinkman ove priče. I kao što je Jessejeva priča mnogima slomila srce jer se činilo kao da se uvukao u kriminal dublje nego što je ikada zaželio i zaslužio, isto se vrijedi i za Nacha.
„Ako misliš da ova priča ima sretan kraj, onda nisi obraćao pozornost“
Kao što bi u Igri prijestolja rekli „Ako misliš da ova priča ima sretan kraj, onda nisi obraćao pozornost“. Naravno, nikoga od novih važnih likova iz ove serije ne vidimo u Breaking Bad seriji koja kronološki slijedi nakon Nazovi Saula. I postoji dobar razlog zašto se nitko od ovih likova ne pojavi. No, prije nego što sami počnete donositi zaključke, reći ću kako nisu svi iz ove serije iz istog razloga nestali/otišli. Odnosno, nemaju svi istu sudbinu i isti razlog zašto ih nema.
A jedan od likova koji se pojavi tek u kasnijim sezonama jest Lalo Salamanca (Tony Dalton). Iako je možda mali spoiler reći da se jedan novi Salamanca pojavi u seriji, Tony Dalton je zaslužio da se o njemu priča jer njegov lik stoji rame uz rame Gusu Fringu (Giancarlo Esposito) kada govorimo o negativcima iz ovog svijeta.
Nazovi Saula i Na putu prema dolje, rame uz rame
U konačnici, Nazovi Saula možemo nazvati metamorfozom. Pričom koja pokazuje put kojeg je Saul Goodman prošao dok nije postao ono što smo vidjeli u Breaking Badu. I njegov put donekle je sličan i usporediv onome što smo vidjeli s Walterom Whiteom. Na prvi pogled obični i dobri ljudi koji dođu u sam vrh kriminalnog hranidbenog lanca ostavljajući za sobom trag krvi. Ali na drugi pogled, ipak vidimo da su to nešto zlo i iskvareno ipak oduvijek imali u sebi. To nešto je polako raslo kroz niz loših odluka i životnih situacija koje su ih dovele do njihovog kraja.
No kraj kojeg dožive Walter, Jesse i Saul su sasvim drugačiji. Njihove priče su tako sliče, a opet potpuno unikatne. A njihove serije se rimuju i nadopunjavaju te zaslužuju epitet jednih od najboljih u ovom stoljeću. One stoje rame uz rame jedna drugoj.
Naše ostale recenzije serija pročitaj ovdje.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
