recenzija maestro

Maestro – recenzija drugog redateljskog filma Bradleyja Coopera

Redateljski debi Bradleyja Coopera bio je 2018. godine s filmom Zvijezda je rođena. Inače, jednim od prvih filmova koji je recenziran na našem portalu. Nekoliko godina kasnije, Cooper se vraća s još jednim filmom iz svijeta glazbe. Ovaj put, on govori o stvarnoj osobi. Leonardu Bernsteinu, američkom dirigentu i skladatelju svjetske slave.

Film tako govori o njemu i njegovoj supruzi, glumici Feliciji Montealegre (Carey Mulligan). Točnije, o njihovom, ponekad vrlo teškom braku, ali i njihovim profesionalnim karijerama. Film je prije njegovog izlaska pratila određena kontroverza vezana za nos. Da, nos. Naime, Cooper je od početka do kraja filma pod velikom maskom jer se film odvija kroz nekoliko desetljeća.

Od početka do kraja filma, tom maskom dominira nešto veći nos koji je zalijepljen na Coopera. I ne, kontroverza nije nastala jer je maska loše odrađena. Jer je bila neuvjerljiva pa se vidjelo kako nos nije pravi. Ne, do kontroverze je došlo jer su neki Coopera optužili za antisemitizam jer je odlučio staviti poveći nos (kakav je Bernstein otprilike imao). No, sve se to donekle smirilo kada su se javila Bernsteinova djeca koja su više-manje rekla: „Sve je okej, tata je stvarno imao veliki nos“.

Zanimljive redateljske odluke

recenzija maestro

Nikada to nije dobar početak za film. Kada napadi na njega krenu prije nego što je uopće izašao. I moram priznati kako me čudi njegova ocjena na platformi IMDb od samo 6,8. od mogućih 10! Film je ipak bolji od toga. Cooper u Maestru priča kompliciranu bračnu priču i zamršene odnose u obitelji Bernstein. Sve od gotovo slučajnog stjecanja svjetske slave pa do kraja karijere. Cooper je još jednom pokazao ogroman talent režirajući samog sebe. Pogotovo u scenama u kojima dirigira orkestrom i prenosi Bernsteinovu strast vrlo vjerno.

Pred sam kraj filma tako je prikazan jedan Bernsteinov nastup u kojem se potpuno prepustio trenutku tijekom dirigiranja. I ta scena činila mi se malo pretjeranom. Sve dok nisam vidio stvarnu snimku i shvatio kako je Cooper sve prenio vrlo vjerno. No treba unaprijed reći, za one koji film još nisu gledali, kako ovo ipak nije klasična biografska priča. U pojedinim scenama, Cooper je bio vrlo razigran i radio je određene zanimljive prijelaze. Ti prijelazi možda će na trenutke odudarati od ostatka filma što ipak može biti problem.

Jedan od takvih „drugačijih“ trenutaka događa se rano u filmu. Mladi Bernstein dobiva poziv da u zadnji tren dođe odraditi nastup s orkestrom. On iskače iz svoga kreveta, istrčava iz sobe i izlazi na galeriju dvorane u kojoj će se nastup održati. No ne izlazi obučen i spreman na nastup, što bi nam pokazalo vremenski skok. Već izlazi odjeven onako kako je ležao u krevetu – u donjem rublju. Zatim se vraća kroz isti prolaz kroz koji je došao te tek onda dobivamo njegov dolazak na nastup (u kojem je prikladno odjeven).

Dobre glumačke izvedbe

recenzija maestro

Maknuvši to na stranu, valja spomenuti glumačke izvedbe glavnog dvojca. Carey Mulligan bila je maestralna u ovom filmu. Prenijela je i sreću i gnjev i bol koju je Felicia osjećala. Za njenim nastupom ne zaostaje ni Bradley Cooper koji se uspješno sakrio iza velike prostetike. Ipak, baš kao što film nema određen jedan konkretan ton kada su u pitanju prijelazi i rezovi, isto je i s njegovom dinamikom. Film na trenutke ima brze dijaloge koje nije tako lako uhvatiti. Dok kasnije, tempo ipak uspori i lako je biti u toku s onim što likovi govore.

Ali sve to ne umanjuje činjenicu kako je Maestro dobar film. Kao i da je Cooper talentiran redatelj. A nadam se da ne umanjuje ni vašu odluku da pogledate ovaj film, jer Maestro to zaslužuje.

Za još filmskih recenzija, klikni ovdje.

+ ranije objave

Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.

Verified by MonsterInsights