Film LBJ režirao je Rob Reiner poznat po filmovima kao što su A Few Good Men, When Harry Met Sally i The Princess Bride. On donosi priču o Lyndonu B. Johnsonu kao čovjeku, a ne samo političaru. Film je montiran tako da izmjenično prati radnju dana u kojem je izvršen atentat na Kennedyja te Johnsonov dolazak na mjesto potpredsjednika i njegove dane u Kennedyjevom kabinetu. Naime, za one koji ne znaju, LBJ bio je Kennedyjev potpredsjednik. A u SAD-u, smrću predsjednika, potpredsjednik automatski zauzima njegovo mjesto.
U ulozi LBJ-a našao se sjajni Woody Harrelson koji je gotovo neprepoznatljiv. No razlog za to je maska koju su koristili da bi došli što bliže LBJ-ovom izgledu. Ipak, u nekoliko scena kada vidimo Harrelsona iz profila, moguće je zamijeniti gdje maska počinje, a stvarno lice završava. No to je tek manja zamjerka i ne treba umanjiti doživljaj ovog filma, a pogotovo ne dobru glumu Harrelsona. On je jednostavno bio odličan te mu je uloga očito “sjela”. Tako možemo vidjeti LBJ-a koji sjedi na zahodskoj školjci dok održava sastanak. Ili kako vrlo živopisno dočarava određene političke procese vršeći usporedbu s muškim spolnim organom i njegovim slučajnim skraćivanjem pomoću oštrih predmeta. Hmmm… dođe ti da se zapitaš čine li naši političari isto. Možda bi sjednice Sabora bile gledanije da nam se sve tako lijepo objasni.
Ušminkani LBJ
No stavimo sve te želje i pozdrave na stranu i nastavimo s recenzijom. Kada je izašao, film nije bio tako dobro primljen i mislim da se to neće s vremenom promijeniti. Neće biti jedan od onih koji su nakon dvadeset ili više godina prepoznati kako klasici. Razlog tome se vjerojatno može naći u činjenici što mnogi smatraju da je dosta iz LBJ-ovog mandata ovdje izostavljeno pa je tako prikazan u puno boljem svjetlu nego što bi to trebao biti. No ovo je film i ovom filmu se odlučilo da će se pratiti samo jedan period njegovog života baš kao što se u Dunkirku Christophera Nolana odlučilo pratiti tek nekolicinu ljudi ili kao što se u Mangoldovom filmu Hod po rubu prati samo jedan dio života Johnnyja Casha.
Drugim riječima, ja nemam takvih zamjerki na ovaj film te mi je bilo izuzetno zanimljivo ući u psihu ovog čovjeka što je donekle učinjeno prikazom njegovog života, te vidjeti ovo turbulentno razdoblje u povijesti SAD-a kroz njegove oči. U konačnici to ovaj film i jest, pogled na razne događaje iz Johnsonove perspektive, njegovo pragmatično shvaćanje politike koje se dobrim dijelom filma bori s Kennedyjevim idealima.
Za kraj moram navesti još dvoje glumaca. To je prije svega Jennifer Jason Leigh koja glumi Johnsonovu suprugu Lady Bird i u potpunosti je uvjerljiva u toj ulozi. Kada čujete kako ga hrabri i motivira u njegovim najtežim trenucima (a takvih ima više tijekom filma) jednostavno vam se čini da to doista jest njegova supruga i da joj je doista stalo. Drugi glumac je Jeffrey Donovan koji je glumio Johna F. Kennedyja i kojeg samo želim spomenuti jer je dobro oponašao Kennedyjev glas… Da, to je sve što je postigao ovom ulogom, ali bilo je fora.
Naše ostale filmske recenzije pročitaj ovdje.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.