Konklava je novi film redatelja Edwarda Bergera, a donosi nam napetu i intrigantnu priču smještenu unutar zidina Vatikana. Fokus filma je zapravo na jednom događaju koji se odvija unutar Katoličke crkve na vrlo tajanstven način – izbor novog pape.
Film počinje iznenadnom smrću popularnog pape, nakon čega se kardinali iz cijelog svijeta okupljaju na konklavi kako bi izabrali njegovog nasljednika. Na čelu tog procesa nalazi se kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes). Od Fiennesa smo navikli da nam uvijek daje jako dobre izvedbe, a isto mu je pošlo za rukom i sada. Njegova izvedba je duboka i slojevita. I uspješno prikazuje čovjeka rastrganog između dužnosti i osobnih sumnji. Fiennes je na veliki ekran uspio prenijeti unutarnje borbe svog lika s takvom uvjerljivošću da nije bilo nikakvo iznenađenje kada je nominiran za Oscara.
Odlična glumačka postava

Uz Fiennesa, tu su i izvrsni John Lithgow (kardinal Tremblay) te Stanley Tucci (kardinal Bellini). Kao i Isabella Rossellini (sestra Agnes) koja je također nominirana za Oscara. Lithgow i Tucci zapravo prikazuju dva naizgled vrlo različita lika. Jednog koji sa sobom nosi dozu autoriteta i ambicije. Dok je drugi karizmatičan i liberalan. No u konklavi, svačiji životi i stavovi se isprepliću. Potrebno je istaknuti i kako je lik kojeg glumi Rossellini, dobar dio na marginama. Kako na marginama filma, tako i na marginama radnje. Nije uvijek lako izvući nešto dojmljivo iz takvog lika, ali Rossellini je to uspjela.
Tijekom cijelog filma, redatelj Edward Berger gledatelje vodi kroz složene političke intrige i osobne sukobe unutar Vatikana. Mi zapravo pratimo situaciju iz kuta kardinala Lawrenca koji je zadužen za organizaciju cijelog procesa i koji ima najbolji uvid u sva događanja. No kako proces izbora novog pape (ne) napreduje, tako film postaje sve napetiji. Što više otkrivamo o ljudima koji pretendiraju na mjesto novog pape, čini se da manje toga znamo.
Očekivano neočekivan kraj

Konklavu je obilježio i pomalo neočekivan završetak. Iako zapravo kroz film dobivamo natruhe onoga što bi se moglo dogoditi. No ne znamo KAKO će se to dogoditi, niti ŠTO takav kraj za sobom vuče. Film je također uspio djelomično oslikati i stvarna previranja unutar crkve, a bez da bude prenapadan. Odnosno, bez preočite poruke gledatelju: “Ovo ti se mora svidjeti i ovo je dobro, a za ovo drugo moraš misliti da je grozno”.
Naravno, film je, kao i većina modernih filmova, vizualno lijep. Dočarava mistiku Vatikana, ali istovremeno stvara i osjećaj klaustrofobije te izolacije unutar zidina konklave. U konačnici, ovaj film je uspio spojiti svojevrsnu političku dramu, religijske teme i psihološki triler u jedan zanimljiv paket. Dao nam je i promišljanje o moći, vjeri, sumnji, ambiciji i ljudskoj prirodi. Definitivno se pokazao kao (za mene) neočekivani hit 2024. te jedan od boljih filmova godine.
Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.

