recenzija kako se poseksati

How to Have Sex (Kako se poseksati) iz 2023., debitantski je naslov redateljice Molly Manning Walker. Radnja prati troje mladih šesnaestogodišnjakinja. Taru (Mia McKenna-Bruce), Em (Enva Lewis) i Skye (Lara Peake) koje odlaze na ljetno putovanje u potrazi za dobrim provodom, koji se svodi na opijanje, partijanje i seks. Tara je posebno opsjednuta trećom stavkom jer je još uvijek djevica te se ona i njezine najbolje prijateljice odlučuju pomoći joj da izgubi nevinost.

Glavni dio filma vrti se upravo oko toga. Partijanje, alkoholiziranje, traženje partnera i tako u krug. Dobar dio vremena gledanja filma doima se kao da gledamo isječke nekog spota. U njemu trešti glasna glazba, dok ljudi plešu i zabavljaju se. Nedugo nakon dolaska u smještaj, upoznaju se sa susjedima preko puta, Badgerom (Shaun Thomas), Paddyjem (Samuel Bottomley), te s Paige (Laura Ambler). Oni se, također, nalaze na istom mjestu radi istih razloga. Samim time se brzo sprijateljuju te drama počinje. Obije grupe izlaze zajedno, piju, ispunjavaju vrijeme tražeći partnere, kako među sobom tako i među ostatkom populacije koja nastanjuje otok.

Film o tulumarenju ili nešto više?

recenzija kako se poseksati

Film, ako ništa drugo, pokušava biti nešto više od samog prikazivanja bezumnog tulumarenja. Istovremeno je to film o ženskome odrastanju, obredu prijelaza u “odraslost”, seksualnosti, te, definitivno onom najvažnijem, suglasnosti. Kada se sve to krene ispreplitati, film donekle postaje zanimljiv jer tada njegovi dramatični elementi dolaze do izražaja. U oba društva, dinamika odnosa znatno se mijenja s ulozima i seksualnim igricama. Iako film prati sve tri prijateljice, svaku na svoj način, one djeluju marginalizirano jer Tara preuzima većinu filma. Uglavnom se sve vrti oko nje i njezinog pokušaja da izgubi nevinost. Tijekom filma, pitamo se hoće li to biti s Badgerom, tupavim, ali simpatičnim likom, ili će to biti s Paddyjem, partijanerom i šarmerom u društvu. U neku ruku navijamo za Badgera jer se čini kao “drag dečko” koji čak gaji i ponešto simpatije prema Tari.

Tara, pak, sama nije sigurna želi li se seksati ili se mora seksati. To ukazuje na vječiti pritisak društva da je prvi seks, ili seks općenito, u toj dobi statusni simbol. Taj pritisak nije postavljen samo od društva, već i od same sebe. Film tako naginje iz jednog ekstrema u drugi. Odnosno, često kada jako malo fali da dođe do samog čina, Tara odustane, uspaniči se i tu scena završava, i tako tijekom cijelog filma. S vremenom to postaje zamorno i dosadno te već predvidljivo. Ipak, u jednom trenutku dolazi do seksualnog odnosa s jednim od likova i to na Taru ostavlja posljedice.

Gluma koja odskače od drugih

Posljednja trećina filma, iako prekasno da se pošteno istraži i razvije, dovodi do vrhunca napetosti jer Tara doživljava ono što smo kao gledatelji potencijalno i očekivali te strepili. Upravo zato što se sam čin događa gotovo na kraju filma, posljedice toga ne stignu se dovoljno dobro razraditi. Ostavljeni smo s događajem čije posljedice se ne istražuje. Dapače, na samom kraju filma ih i odbacuje kao još jednu životnu lekciju s obećanjem za bolje dane.

Film donekle spašava gluma Mie McKenna-Bruce koja glumi Taru jer odskače od svih ostalih likova. Naime, izgleda najmlađe i nevino, što savršeno odražava njezin karakter, nesigurnost i nezrelost odnosno nedoraslost cijeloj situaciji. Dobivamo osjećaj kao da gledamo curu koja je bačena u svijet izvan njezine lige te se u njemu pokušava snaći bez previše znanja i iskustva. Snalazi se kako zna te uči da sam seks u takvom okruženju nije uvijek siguran i da sa sobom nosi posljedice koje se mogu nositi za života. Ostatak njezinog društva i ostalih likova manje-više su nezamjetni i nisu vrijedni spomena. Oni naprosto postoje da bi popunili prostor, izuzev Badgera i povremeno Paddyja koji igraju nešto veću ulogu jer su potencijalni ljubavni interesi Tare.

Redateljica s potencijalom

recenzija kako se poseksati

Kako se poseksati nije sjajan film. Dapače, daleko od toga. Ima potencijala biti zaista dobrim filmom da toliko scena i kadrova nije potrošio na prikazivanje tulumarenja. Jasno nam je o čemu se radi nakon prvih nekoliko scena istoga, ali sve više od toga je previše. Ponekad se, čini mi se, gubi fokus na samu priču i likove upravo zbog toga. Jasno je da su na mjestu gdje se isključivo samo to i radi. No pridodavanje tolikog fokusa na partijanje bez imalo supstance čini film praznim.

Sve u svemu, radi se o debitantskom filmu čija redateljica ima potencijala izbrusiti svoje vještine. Očito je da zna izabrati relevantnu i zanimljivu temu. Samo je treba do kraja ispolirati i provesti da bi cijeli film imao veći utjecaj na gledatelja.

Naše ostale filmske recenzije pronađi ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights