Recenzija | Joker, 2019

O ne, još jedan DC film. O Bože, ovaj je o Jokeru kojeg neće glumiti Jared Leto iako je on već predstavljen kao Joker. U filmu glumi Joaquin Phoenix? Hmmm, ovo bi moglo biti zanimljivo…

To je otprilike bio tok misli koji se razvijao sa svakom idućom objavom o ovom filmu. Tako je Joker od nečeg što sigurno neću gledati u kinu postao jedan od najiščekivanijih filmova godine. Razlog tome je, za mene, prije svega činjenica da u njemu glavnu ulogu tumači upravo Joaquin Phoenix, jedan od najboljih i najpodcjenjenijih hollywoodskih glumaca današnjice. Čovjek koji je odbio glumiti i u Hulku i u Dr. Strangeu jer se nije želio obvezati na sudjelovanje u franšizi, ali je prihvatio ulogu Jokera jer je u scenariju vidio nešto posebno i stvarno.

Pa krenimo onda upravo od scenarija, tj. radnje filma. Imam osjećaj kako je u trailerima zapravo vrlo jasno prikazan put kojim će Arthur Fleck ići. Od bolesnog, poniženog čovjeka kojeg je društvo napustilo, do samouvjerenog Jokera koji se predao svojoj mračnoj strani. Stoga mislim da su traileri pokazali previše, ali nikako nisu pokazali sve. Iako je smjer putovanja jasno ocrtan, itekako se isplati otići u kino i pogledati cijeli put. Joker je izrazito realan film koji je na trenutke neugodan za gledanje čemu doprinosi fantastična glazba koja pojačava taj dojam.

Jedna od najvećih kritika upućenih prema njemu bila je ta da je previše nasilan i da idolizira zločinca koji to nasilje provodi. Ni jedno ni drugo nije istina iako se na trenutke čini da je nasilje koje se događa prema Phoenixovom liku donekle usiljeno i pretjerano. Ako Jokera usporedite s filmovima kao što su Deadpool ili Logan, on ima izrazito manje nasilja. Kamoli ako ga usporedimo s nekim Tarantinovim filmom. No ono što je vjerojatno stvorilo veliku neugodu i zabrinutost kod ljudi jest realnost ovog nasilja kao i uvjeta u kojima je ono nastalo. Joker ovdje nije superzločinac koji želi pokoriti svijet ili grad ili pak želi zaraditi mnogo novca ili se suprotstaviti nekom heroju. Ne, Joker je ovdje jednostavno Arthur Fleck, bolestan čovjek o kojem se sustav nije brinuo, društvo ga je odbacilo, a on je iz dana u dan sve više mentalno propadao dok je paralelno s njim propadao moral društva koje ga okružuje.

Ako vas ovaj opis podsjeća na Travisa Bickleja iz Scorsesejevog Taxi Drivera (ili Ruperta Pupkina iz King of Comedy), potpuno ste u pravu. Gledajući Jokera, vrlo jasno se vidi da je mnogo inspiracije povukao upravo iz prethodno navedenih filmova. Nekima će možda zasmetati toliko „ukradenih“ i (ne tako) suptilnih scena, ali u konačnici, svaki film vuče inspiraciju od nekog drugog filma.

Prije njegove premijere, kao najveće zvijezde predstavljani su Joaquin Phoenix, Robert De Niro i Zazie Beetz. Pa… počnimo od Zazie Beetz i recimo odmah da nema mnogo njenih scena u filmu. Nešto poput Margot Robbie u ovogodišnjem Once Upon a Time … In Hollywood. No, iako je nema mnogo, njezine scene su dobro iskorištene.

Joker

A sada De Niro… što reći o jednom od najboljih glumaca svih vremena? Ni njegova uloga nije velika, no De Niro nije došao pokupiti novac i samo pokazati lice na velikom platnu. Ne, De Niro, koji glumi voditelja talk showa, doista je odradio odličan posao i bez problema je uvjerio publiku da on jest Murray Franklin, popularni voditelj. Njegov lik je još jedna od očitih poveznica s filmom King of Comedy, ali kako vam uvijek nastojimo dati što više „spoiler free“ recenzije, tako ni ovdje neću ulaziti u detalje koji bi vam mogli pokvariti prvo gledanje filma.

I na kraju Joaquin Phoenix… s obzirom da sam mu u uvodu već ispjevao hvalospijev, jasno je da ću i ovdje nastaviti s tim. Mnogi će željeti usporedbu njegovog Jokera i onog kojeg je glumio Heath Ledger no nakon što sam odgledao oba filma, imam osjećaj da oni uopće nisu glumili isti lik. Ledger je fantastičan u svojoj mračnoj verziji stripovskog negativca koji se nadmeće s Batmanom, no Phoenixov lik nije stripovski. Arthur Fleck je osoba koja može postojati i koja u ovom filmu nema nikakvu poveznicu sa superjunačkim svijetom niti mu je takva poveznica potrebna da bi se njegova motivacija razumjela. Stoga je Phoenixov lik još mračniji i uvjerljiviji od Ledgerovog i čak bih se usudio reći da Phoenix većinu filma nije Joker. Ovaj film ni nije priča o Jokeru nego o pretvaranju jedne osobe u Jokera.

Iako se radnja događa u Gothamu, a u filmu se pojavljuje obitelj Wayne, to nije ključno za priču. Vrlo lako je mogla biti riječ o New Yorku i obitelji Smith, a film bi i dalje funkcionirao. Zato je bolje reći da ovo nije priča o Jokreu nego „inspired by Joker“.

Naše ostale filmske recenzije možete pogledati ovdje.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *