Petak navečer. Otvaram Netflix s ciljem da nešto pogledam u jednoj noći. Pošto inače tražim barem sat vremena što ću uopće gledati sada sam odlučio pogledati prvu stvar koju mi je Netflix preporučio. Vidio sam da se serija zove I Am Not Okay with This. Još važnije, pisalo je kako ima samo sedam epizoda koje traju dvadesetak minuta. Nisam već dugo nešto pogledao bez ikakvog prethodnog znanja o materiji pa sam odlučio Netflixu dati šansu. Posljednji put kada sam to napravio je bilo sa serijom The End of the F***ing World koja me iskreno dosta razočarala.
Već nakon samog uvoda prve epizode sam bio sumnjičav prema seriji jer nas uvodi u već vrlo poznatu priču: Sydney Novak pohađa srednju školu, čudnija je od svih ostalih zbog čega se ne uklapa u nijedno društvo te ima samo jednu prijateljicu. Može se reći da je to trenutno jedan od glavnih klišeja koji smo već toliko puta vidjeli u filmovima i serijama. Pri kraju prve epizode slijedilo je još jedno razočarenje. Ne morate se brinuti da je spoiler jer nije (piše u samom sinopsisu). Naime, Sydney otkrije da posjeduje nekakvu vrstu superherojske moći. Tada sam shvatio da bi ovo mogla biti serija čiji su tvorci samo odlučili spojiti dvije najveće mainstream teme: proživljavanje srednje škole i superheroje. Da se razumijemo, to nije nužno loša stvar i nisam odmah odbacio mogućnost da bi serija mogla na kraju biti kvalitetna.
Ugodno iznenađenje
Moram priznati da je serija na kraju sigurno imala više pozitivan utjecaj na mene nego negativan. Zašto? Prva stvar koja najviše podiže kvalitetu serije su glumci. Od cijelog glumačkog ansambla izdvajaju se dva imena: Sophia Lillis i Wyatt Oleff. Oni su nam već pokazali u filmu It da znaju glumiti i da mogu predvoditi veliki holivudski film. Sophia glumi glavnog lika Sydney Novak koja nekako mora balansirati srednju školu, svoje osjećaje i nove moći. To je još jedan aspekt serije koji mi se sviđao.
Drago mi je što su dosta realno pokazali kako bi se osoba ponašala da otkrije nove moći i kako bi ih bilo jako teško kontrolirati. Lillis se odlično snašla u ulozi nesigurne tinejdžerice koja najveću pomoć ima u liku Stanleya Barbera kojeg glumi ranije spomenuti Wyatt Oleff. Njegov lik je također nesiguran i čudan, ali on uvodi u seriju potrebnu dozu humora bez kojeg serija ne bi bila ista. Njih dvoje se stvarno dobro nadopunjuju i stvaraju sve najbolje scene u seriji. Također, sviđa mi se što serija nije obilježena samo jednim žanrom. Naravno u osnovi se radi o drami / komediji, ali upotrebljavaju se ponekad i horor / triler elementi. Ono što želim reći je kako serija nije jednobojna i dosadna nego je šarena i dinamična.
Stvaranje nečeg novog od poznatih tema
No ne mogu reći da je I Am Not Okay with This remek-djelo i da će promijeniti TV svijet, ali sigurno se ne radi o lošem proizvodu. Ako ništa drugo, uzima poznate teme i s njima pokušava nešto novo. To ću uvijek pohvaliti. I ako su me događaji na kraju prve sezone uvjerili kako će iduća biti još zanimljivija, ona nikada nije snimljena. Sve je završilo na ovih sedam epizoda. Bez obzira na to, preporučio bih da pogledate seriju ako imate malo više od dva sata vremena. Pogotovo ako želite pogledati prilično lako „štivo“ koje vas može nasmijati i razveseliti, rastužiti i iživcirati, uplašiti i opustiti.
I am okay with this….
Naše ostale recenzije serija možete pogledati ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.