Emilia Pérez je film redatelja Jacquesa Audiarda koji predvodi Oscare 2025. s čak 13 nominacija. Ovaj film ujedno je i osvajač Zlatnog globusa u kategoriji najboljeg Mjuzikla ili komedije te je zapravo bio pobjednik večeri na navedenoj dodjeli. Ali gdje da počnem s Emiliom Pérez… pogledao sam ovaj film bez da mnogo toga znam o njemu, osim da slovi kao jedan od filmova koji bi mogli osvojiti Oscara. Bilo je to prije dodjele globusa i prije nominacija za Oscara.
I mislim da odavno nisam pogledao lošiji film koji je toliko hvaljen. On je zapravo istovremeno i zanimljiv i loš. Radnja počinje kada se isprepletu životi jedne jako sposobne, ali neuspješne odvjetnice u Meksiku te jednog vođe narkokartela. On nudi posao odvjetnici, ali ne onakav posao kakav možda zamišljate. Naime, ovaj vođa narkokartela želi postati žena.
A da bi mu to pošlo za rukom, on mora jako brzo obaviti veliki broj medicinskih zahvata i istovremeno pobjeći negdje gdje ga nitko neće naći jer… više neće moći biti na čelu kartela. Nakon toga priča se počne razvijati u čudim, ali zanimljivim smjerovima i sam kraj filma je zapravo dobar jer nije patetičan ili očekivan.
Mjuzikl, ali… ne ide im baš pjevanje

Najveći problem ovog filma je zapravo pjevanje… Ovo je mjuzikl, ali ovo nije dobar mjuzikl. U filmu se koriste španjolski i engleski. S obzirom da engleski pričam, mogu vam reći kako je pjevanje na engleskom vrlo često bilo OČAJNO. S druge strane, španjolski ne pričam pa mi je on zvučao okej. Ali onda sam na internetu naletio na mnogo govornika španjolskog koji kažu kako je i španjolski izgovor u filmu zapravo jednako loš.
Možda sve to i ne bi trebalo biti iznenađujuće kada znamo da je ovaj film režirao francuski redatelj (koji ne priča španjolski), a smjestio ga je u Meksiko (iako je film sniman u Francuskoj) i pustio glumcima da pričaju španjolski i engleski. Zvuči kao dobitna kombinacija? Najniži trenutak Emilije Pérez zapravo je bila ova pjesma koju možete poslušati na vlastitu odgovornost. Moram biti iskren pa reći kako u ostatku filma pjevanje nije bilo ovoliko loše, ali nije baš bilo ni pretjerano dobro.
Ipak postoji nešto dobro u filmu?

Ono što film spašava da (u mojim očima) ne bude potpuna katastrofa je ideja iza ovog filma. Jer rekao bih kako u njemu postoji zanimljiva priča. Pa čak i da film ostane ovakav kakav je, s potpuno istim scenarijem, ali kada bi se taj scenarij čitao, a ne pjevao, pretvorio bi Emiliju Pérez u bolji film. A kada bi se presložilo još nekoliko stvari, vjerojatno bi dobili sasvim solidno filmsko ostvarenje.
Stoga, nećete mnogo toga propustiti ako ne pogledate Emiliju Pérez… ali vjerojatno ćete je pogledati da vidite zašto svi toliko bruje o ovom filmu. Bilo pozitivno ili negativno.
Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.

