dina

Redatelj: Denis Villeneuve

Glumci: Timothee Chalamet, Rebecca Ferguson, Oscar Isaac, Zendaya, Jason Momoa, Stellan Skarsgard, Josh Brolin, Javier Bardem

“I must not fear. Fear is the mind-killer. Fear is the little-death that brings total obliteration. I will face my fear. I will permit it to pass over me and through me. And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path. Where the fear has gone there will be nothing. Only I will remain. “

Te sam rečenice prvi puta vidio prije godinu dana kada sam prvi puta čitao knjigu Franka Herberta po nazivu Dina. Priča u kojoj pratimo obitelj Artreides koja po carevoj naredbi mora otići na planet Arrakis kako bi osigurala mirnu proizvodnju najvažnije tvari u svemiru – začina, me odmah očarala jer ona sadrži politiku, religiju, ekologiju, vlast i moć, konflikte, ljubav itd. Kada sam vidio da Denis Villleneuve režira istoimeni film prema knjizi, znao sam da ni jedan drugi film neću iščekivati kao taj. Danas, kada je prošlo dva dana od kada sam pogledao Dinu, mogu reći da je Villeneuve još jednom dokazao da je među najboljim (ako ne i najbolji) redateljima koji trenutno rade u Hollywoodu.

Bez obzira na citat iz knjige o strahu koji sam napisao u prvom odlomku, u iščekivanju filma bilo me je strah tri stvari. Kada sam vidio prvu najavu filma koja je sadržavala jednu scenu između Duncana Idaha (Jason Momoa) i Paula Artreidesa (Timothee Chalamet) u kojoj se koristi humor sličan popularnim filmovima o superherojima, pribojavao sam se da će morati napraviti zabavni film s mnogo takvog humora, kako bi ga približili široj publici. Drago mi je što mogu reći da se taj strah nije obistinio. Dina je ozbiljni znanstveno fantastični film koji ima ogromne ideje i ambicije.

Dina zapravo obrađuje samo prvi dio knjige. Zbog toga sam strepio da bi film mogao biti u nekim dijelovima dosadan jer priča u prvom dijelu ne sadrži mnogo akcije. Dva i pol sata, koliko film traje, mi nikada nije brže prošlo. Da, Dina ima mnogo scena u kojoj prikazuje i izgrađuje svijet u kojem se radnja odvija, ali te scene su prikladne za ovu epsku priču. Svijet, a posebice planet Arrakis je vrlo bitan za radnju te ga možemo shvatiti kao još jednog lika u filmu. Kinematografija je savršena, svaka scena koja je snimljena i koja se nalazi u filmu izgleda kao nacrtana kistom kojeg u ruci drži Villeneuve. Njegova umjetnička paleta je beskrajna, a s njom u svakoj sceni uspijeva prikazati ogroman svijet u kojem se nalazimo. Sada je potrebno spomenuti jednu od najbitnijih stvari u Dini, a to su glazba i glazbeni efekti koji se međusobno isprepleteni. U jednom intervjuu je Villeneuve rekao da nije htio imati pripovjedača u filmu pa je zamolio Hansa Zimmera da njegova glazba upotpuni to mjesto. Već sada mogu reći da će Zimmer biti glavni favorit za osvajanje nagrade Oscar u kategoriji najbolje glazbe. Njegov score prati gotovo cijeli film, a Villeneuve nam pomoću njega objašnjava što se događa. Glazba i krajolik su stvarno živi likovi u Dini.

Nadalje, glumačka postava je izrazito jaka s mnogo zvjezdanih imena. Znate onaj osjećaj kad film bude pun glumačkih superzvijezda pa ih nikako ne možete spojiti s ulogom koju glume? To je bio moj posljednji strah prije gledanja filma. Sa zadovoljstvom mogu reći da se niti taj strah nije obistinio. Timothee Chamalet je savršen izbor za protagonista Paula, Oscaru Isaacu nevjerojatno dobro odgovara uloga Dukea Leta, a posebno u svojoj ulozi Paulove majke i Letove konkubine sjaji Rebecca Ferguson. Nikako ne smijem zaboraviti Josha Brolina u ulozi Gurneya Hallecka i Jasona Momou u ulozi Duncana Idaha koji u svakoj sceni daju neku vrstu borbene zaigranosti. S druge strane u ulozi negativca imamo uvijek dominantnog Stellana Skarsgarda koji glumi Barona Harkonena. Javiera Bardema u ulozi Stilgara i Zendayu u ulozi Chani, nismo vidjeli mnogo zbog toga što prvi dio knjige, a tako i film, završava onda kada se njihove uloge povećavaju. Jedva čekam vidjeti ih u drugom dijelu jer se također radi o odličnim izborima za navedene uloge. Ukratko, smatram da casting nije mogao biti bolje odrađen.

Neki će reći da Dina nije pošten film jer nema pravi treći akt ili završetak. Slažem se, ali poštujem Villeneuveovu hrabrost da bez ikakvih garancija o nastavku, prepolovi knjigu u dva dijela jer je jednostavno nemoguće ispričati cijelu priču u jednom filmu (što možemo vidjeti iz primjera Lynchovog filma Dune iz 1984. i pokušaja Jodorowskog u kreiranju svoje vizije). Dina završava na sasvim logičnom dijelu oko polovice knjige kada se stvarno može vidjeti jedna vrsta tranzicije u drugačiju tematiku.

Mislim da se već iz svega može iščitati, ali želim jasno reći da me film potpuno oduševio. Radi se o prvom nastavku sage koja ispred sebe može imati svijetlu budućnost i koja nam može pružiti novi Star Wars ili Lord of the Rings. S Denisom Villeneuveom na čelu, uopće ne sumnjam da bi njegova željena trilogija dostigla spomenute filmske klasike. Zbog toga vas molim, ako ste u mogućnosti, pogledajte film u kinu jer se ne sjećam kada je posljednji puta jedan film bio toliko stvoren za iskustvo gledanja na najvećem mogućem platnu s najboljim mogućim zvučnim sustavom. Podržite ovaj film jer on to zaslužuje, a mi kao publika zaslužujemo dobiti još barem jedan nastavak kako bi Villenueve uspio obraditi cijelu priču prve knjige. Jedno je sigurno, više neću strahovati jer „strah je ubojica razuma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno uništenje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustit ću mu da prođe preko mene i kroz mene. A kad bude minuo, usmjerit ću svoje unutrašnje oko i pogledati tragove koje je ostavio. Ali ondje kamo je strah prostrujao neće ostati ništa. Preostat ću samo ja.“

Ocjena: 97/100

Naše ostale recenzija možete pronaći ovdje.

Urednik i autor | + ranije objave

Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.