recenzija dečka

Céline Sciamma, francuska je redateljica poznata po svojoj trilogiji o odrastanju koja uključuje Vodene ljiljane (Naissance des pieuvres), Dečku (Tomboy) i Djevojaštvo (Naissance des pieuvres). Njezin filmski opus usredotočuje se na ženske likove, koristeći neprofesionalne glumce, pritom istražujući rod, seksualnost i identitet. Sciammini filmovi smatraju se primjerom ženskog pogleda (female gaze) odnosno prikazom žena iz ženske perspektive. To uključuje tematiziranje lezbijskih i queer odnosa, fokusa na tijelo i osjetilnost što odlično pokazuje krupnim kadrovima u svojim filmovima. Njezini filmovi su taktilni onoliko koliko su i vizualni.

Dečka (Tomboy) je film koji je pokupio nekoliko nagrada na raznim LGBT festivalima što uključuje i Teddyja u Berlinu. Radnja filma odvija se jedno ljeto u Parizu. Laure (Zoé Héran), protagonist/ica filma, androgina djevojčica, upoznaje Lisu (Jeanne Disson) koja pretpostavi da je Laure dječak koji se predstavlja kao Mickaël. S vremenom, Lisa i Laure/Mickaël postaju prijatelji te se zajedno druže s grupom dječaka.

Dobar casting i redateljske odluke koje nas (namjerno) zbunjuju

recenzija dečka

Zoé Héran odličan je primjer dobro izabrane glumice zbog svoje androginosti, a kada se upari s odličnim režijskim odlukama te kadriranjem, dobivamo osjećaj da Sciamma namjerno želi zbuniti gledatelja da sam odluči radi li se o desetogodišnjoj djevojčici ili dječaku. Laure nije maskulina djevojčica, a Mickaël nije feminini dječak. Ovisno o tome što želimo vidjeti te sugestijama kamere, dobivamo jedno ili drugo. Samim time, gledatelj je stavljen u poziciju da bira što točno vidi.

Film na taj način odlično tematizira razvoj i istraživanje identiteta kroz tranziciju rodnih uloga tijekom filma. Laureini roditelji (Sophie Cattani i Mathieu Demy) percipiraju je kao djevojčicu, dok je van doma ona dječak koji eksperimentira i pokušava se predstaviti kao takav. Sciamma je i sama potvrdila u jednom od intervjua da je njezina ideja bila ostaviti ambiguitet kao glavnu značajku filma. Samim time ostavljajući dovoljno prostora da se svi gledatelji i gledateljice mogu poistovjetiti s likom. Preciznije, da mogu reći da su imali slično djetinjstvo.

Spontanost u samom filmu je također jedna od njegovih boljih značajki s obzirom na to da se Laure odlučuje na promjenu identiteta bez predumišljaja. Ona naprosto impulzivno reagira na situacije koje joj se događaju. To pridodaje osjećaju topline i ljepote koja prožima cijeli film od prve do zadnje minute. Dečka nije film koji želi dati neku duboku poruku odnosno osvijestiti gledatelje o nekom problemu. Film je puno više od toga. Istraživanje vlastitog identiteta u ranoj dobi koji može i ne mora definirati našu budućnost u jednome smjeru. Laure je Mickaël na jedno ljeto. Hoće li ostati on ili ona nakon njega je nepoznato.

Naše ostale recenzije pronađi ovdje!

Augustin Kvocic
Augustin Kvočić
+ ranije objave

Magistar filozofije. Voli filmove, književnost, operu i balet. Obožavatelj atmosferičnih filmova koji prikazuju ljudsku svakodnevnicu i njezine tamnije strane.

Verified by MonsterInsights