capone

Redatelj i scenarist Josh Trank donosi nam neobičan film o posljednjih godinu dana u životu zloglasnog gangstera Al Caponea.

Prije svega treba napomenuti da ovo nije još jedan u nizu mafijaških filmova koji glorificira gangstere i prati njihov uspon i pad. U filmu pratimo bolesnog Al “Fonzo” Caponea (Tom Hardy) koji je nakon deset godina zatvora, zbog lošega zdravlja pušten kući te dane provodi okružen obitelji u vili na Floridi ali ga i dalje svakodnevno prate FBI agenti. Naime Capone je godinama bolovao od neurosifilisa zbog kojega mu se mentalno stanje toliko pogoršalo da je postao dementan, a tijelo mu se doslovno počelo raspadati iznutra i izvana.

Film počinje obiteljskom večeri za Dan zahvalnosti 1945. i prati godinu dana “Fonzovog” psihičkog i fizičkog propadanja sve do iste večeri godinu dana kasnije. Nekoć moćni i nedodirljivi Capone sada je zbunjeni i paranoični četrdesetsedmogodišnjak na rubu bankrota, koji ne zna tko je ni gdje je i muče ga demoni iz prošlosti. Trank gotovo uopće ne spominje Caponeovu slavnu gangstersku prošlost, osim u nekoliko scena u kojima se Fonzu pričinjavaju momenti iz mračne prošlosti.

Nerazgovijetni Tom Hardy je solidan u ulozi senilnog i grotesknog Caponea ali u pojedinim scenama ipak ispada kao karikatura, što zbog šminke u kojoj izgleda kao zombi, što zbog lošeg scenarija. Upravo je Trankov nekoherentni scenarij i najgori dio filma. Nekoliko dijelova priče, kao što su naprimjer FBI agenti koji prisluškuju Caponea, ne vode ničemu, te se radnja često ponavlja i nije previše zanimljiva. Trank od Caponea nije uspio napraviti antiheroja ili nekoga za koga navijamo i do koga nam je stalo, a i sporedni likovi su ostali jednodimenzionalni i bez ikakvog razvoja. Od sporednih glumaca treba naglasiti Kylea MacLachlana kao pokvarenog liječnika, Matta Dillona koji je Fonzov prijatelj iz prošlosti i stoičku Lindu Cardellini koja glumi Caponeovu ženu Mae.

Zanimljivo je povući paralelu između Caponeovog naglog uspona i pada te Trankove karijere. Naime Josh Trank koji je ovaj film režirao, napisao i montirao, na sceni se pojavio 2012. sa hit filmom Chronicle. Trank je sa 27 godina postao najmlađi redatelj u povijesti kojemu se film u prvom tjednu prikazivanja našao na vrhu američke ljestvice filmova sa najvećom zaradom toga tjedna. Chronicle je od Tranka preko noći napravio zvijezdu, a uslijedio je blockbuster Fantastic Four. Fantastic Four se nije svidio ni publici ni kritici, a podbacio je i na kino blagajnama. Nezadovoljan filmom, Trank je krivnju svalio na studio i zbog toga je dobio otkaz kao redatelj novog Star Wars filma. Trank nakon toga pet godina nije ništa snimio ni napisao, sve do Caponea.

Sve u svemu, Capone je depresivan i neinteresantan film sa zanimljivom premisom i velikim potencijalom koji nažalost nije iskorišten, te smo na kraju dobili osrednji film. Ipak, treba pohvaliti Tranka koji se umjesto već viđenog gangsterskog biopica, odlučio za nekomercijalnu, tmurnu priču o demenciji i gubitku moći bolesnoga čovjeka – film koji realno ne bi bio snimljen da uz njega nisu vezana imena Al Caponea i Toma Hardyja.

Capone je trebao izaći u kinima ali zbog trenutne situacije s koronavirusom ipak je izašao na digitalnim platformama. Film je dostupan na platformama  Amazon PrimeiTunesFandango NowVudu, a cijene se kreću od 9.99$ do 14.99$.

Ostale filmske recenzije možete pročitati ovdje.

By Marko Konfic

https://letterboxd.com/markonfic/