Recenzija BoJack Horseman

Bojacka Horsemana otkrio sam sasvim slučajno. Scrollajući po Instagramu naletio bi svako toliko na neku scenu ili citat iz serije i svaka od tih stvari me je uvijek dotaknula, pogodila ili mi se jednostavno svidjela.

Bilo da je riječ o prekidu veze koji završi riječima „Kad nekoga gledaš kroz ružičaste naočale, sve crvene zastave (red flags) čine se samo kao zastave“ . Ili ona koja nas sve pogađa „Ja sam odgovoran za vlastitu sreću? Ja ne mogu biti odgovoran ni za vlastiti doručak“. Kada vidite toliko stvari koje s vama rezoniraju, s kojima se vi sami ili netko koga znate može povezati, onda jednostavno morate početi gledati takvu seriju.

Isprana sitcom zvijezda

No krenimo s nekim osnovnim informacijama o seriji i likovima. BoJack Horseman, po kojem se serija i zove, njen je glavni lik i on je konj. Mislim,  ne po tome kako se ponaša, nego je doslovno konj. Zapravo, konj je i po tome kako se ponaša, ali poanta je da su u ovom svijetu sve životinje humanoidne pa će se među glavnim likovima tako naći i jedna mačka i pas, ali to je priča za sebe. BoJack je isprana bivša zvijezda humoristične serije iz 1990-ih i od tada nije ništa radio nego samo živi na staroj slavi, ali gledajući kroz novac i prihode, živi izuzetno dobro. No on želi povratiti svoju staru slavu, a takve isprane zvijezde kojima novac nije potreban, već samo medijska pozornost, to mogu učiniti samo na dva načina. Jedan je reunion svih glumaca iz serije, a drugi je pisanje memoara – BoJack se odluči za ovo drugo.

S obzirom na to kako je riječ o nekome tko većinu dana provodi spavajući ili pod utjecajem raznih opijata, pisanje knjige i ne napreduje baš najbolje pa BoJack dobije ghost writera. Odnosno osobu koja će u njegovo ime napisati (auto)biografiju i od tog trenutka, počinju određeni pomaci u njegovom životu. No ti pomaci nisu uvijek na bolje… dapače. Čini se kako BoJack svako toliko dotakne novu razinu moralnog dna.

Prikaz showbusinessa i mentalnog zdravlja

Ono što je serija izuzetno dobro napravila, svakako je prikaz ovog showbusiness svijeta, života djece glumaca, depresije, suicidalnosti te mentalnog zdravlja uopće. Tako da, kao što u jednoj epizodi Igre prijestolja kažu „If you think this has a happy ending, you haven’t been paying attention“. No nemojte shvaćati ovu rečenicu doslovno jer ne bih vam nikada tek tako, jasno, otkrio kraj same serije. Ona je putovanje i ima svojih uspona i padova, ali malo više padova jer prati jednog duboko slomljenog lika koji nije preko noći postao to što jest, već je lagano, od djetinjstva, guran u krivom smjeru samo kako bi i sam nastavio donositi krive odluke.

Serija je osim dobre priče i dijaloga imala i izuzetno dobar voice casting pa su se tako u BoJacku našli Will Arnett (BoJack Horseman), Aaron Paul (Todd Chavez), Alison Brie (Diane Nguyen), Amy Sedaris (Princess Carolyn), a u više epizoda pojavljuju se i Margo Martindale, J.K. Simmons te John Krasinski.

Jedan od razloga zašto serija nije široko poznata odnosno zašto je na Netflixu nije pogledao veći broj ljudi, navodno je… ALGORITAM. Mnogi korisnici Netflixa optužili su ovaj streaming servis da je jednostavno odradio loš posao vezan uz predlaganje ove serije svojim korisnicima. Odnosno, smatraju kako je tijekom predlaganja ciljao na krivu publiku. Ipak, bez obzira na sve to, BoJack Horseman se zbog društvenih mreža našao na mom putu i ne mogu reći da sam požalio što sam ga odgledao.

A za kraj… ide jedna pjesma… poezija… Kao što sam ranije rekao, ova serija je dosta hvaljena zbog svog dobrog i realističnog prikaza depresije, raznih mentalnih problema te suicidalnosti. Tako u jednoj epizodi dobijemo „the best antisuicide speech“. Nisam ga ja tako nazvao, ovaj put samo prenosim mudrosti drugih. Neću vam dati previše konteksta vezano uz ovo kako ne bih nešto spoilao, ali riječ je o snu u kojem jedan od likova iz ove serije, a koji je ranije počinio samoubojstvo tako što je skočio s mosta, čita pjesmu o svom samoubojstvu i pogledu kojeg je vidio na pola puta prema dolje… pogledu o kojem mu nitko nikada nije govorio…

The View From Halfway Down

The weak breeze whispers nothing

the water screams sublime.

His feet shift, teeter-totter

deep breaths, stand back, it’s time.

Toes untouch the overpass

soon he’s water-bound.

Eyes locked shut but peek to see

the view from halfway down.

A little wind, a summer sun

a river rich and regal.

A flood of fond endorphins

brings a calm that knows no equal.

You’re flying now, you see things

much more clear than from the ground.

It’s all okay, or it would be

were you not now halfway down.

Thrash to break from gravity

what now could slow the drop?

All I’d give for toes to touch

the safety back at top.

But this is it, the deed is done

silence drowns the sound.

Before I leaped I should’ve seen

the view from halfway down.

I really should’ve thought about

the view from halfway down.

I wish I could’ve known about

the view from halfway down—

Naše ostale recenzije serija pročitaj OVDJE.

Urednik i autor | + ranije objave

Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.