recenzija Barbie

Redatelj: Greta Gerwig

Scenarij: Greta Gerwig i Noah Baumbach

Glumci: Margot Robbie, Ryan Gosling, Issa Rae, Kate McKinnon, Michael Cera, Will Ferell, America Ferrera

Prije desetak godina pogledao sam film Frances Ha (2012) u kojem je glavnu ulogu igrala, tada još nepoznata, Greta Gerwig. Još zanimljivije, ona je napisala i scenarij s Noahom Baumbachom. Film je dobio odlične kritike, iako meni osobno nije bio toliko kvalitetan. Ipak, već i tada se mogla vidjeti određena „kemija“ iza kamere između Gerwig i Baumbacha. Dokaz te kemije je da su tijekom snimanja započeli romantičnu vezu, a danas su i roditelji dvoje djece. Do sada im je sigurno najbolja godina 2019. kada je Noah režirao i napisao scenarij za Marriage Story, a Greta je režirala i napisala scenarij za Little Women. Oba filma su dobila po šest nominacija i po jedan Oscar. Zajedno tvore jedan od najjačih Hollywoodskih parova, a ove godine su nam podarili, za sada njihov najveći kino hit, Barbie.

Čudne stvari u Barbielandu

Film Barbie je po radnji, produkciji i budžetu potpuno drugačiji od dosadašnjih filmova koje je režirala Greta Gerwig. Do sada je režirala filmove koji su budžetom i produkcijom bili značajno manji od Barbie. Ipak, ono što je ostalo isto kao i u svim ostalim njezinim filmovima, je odlična glumačka postava. Nju predvode Margot Robbie i Ryan Gosling. Film značajno ovisi o njihovoj izvedbi, a to se posebice odnosi na Margot Robbie koja se nalazi gotovo u svakoj sceni.

Radnja filma započinje kada „stereotipna Barbie“ (Margot Robbie) krene razmišljati o smrti. Zbog takvih se misli krenu događati čudne stvari u Barbielandu, glavnoj lokaciji filma, gdje mnogo različitih Barbie i Kenova žive zajedno u harmoniji. Kako bi vratila svoj svijet u ravnotežu i normalnost, stereotipna Barbie mora krenuti na avanturu u stvarni svijet kako bi otkrila uzrok svojim egzistencijalnim mislima. Vrlo jednostavna ideja, ali Gerwig i takvom filmu, uspijeva dati emociju i unikatan stil.

Najveći uspjesi Barbie osmišljeni iza kamere, su za mene tri stvari: stil i glazba, produkcijski dizajn i način na koji film šalje poruke o feminizmu, patrijarhatu i matrijarhatu.

S dovoljno sigurnosti mogu predvidjeti da će film biti nominiran za nagradu Oscar u kategoriji produkcijskog dizajna. Barbieland je potpuno roze boje, s mnogo detalja (razne Barbie kuće, alati, posuđe, plaža…) bez kojih ne bi imao duše. Barbieland je toliko imaginaran i lažan, ali kreiran toliko kvalitetno da nemamo nikakvih problema u njemu gledati sve najbitnije dijelove filma.

Odlična glazba i dobar scenarij

Još jedna velika stvar koja je ostala u mojoj glavi nakon gledanja filma je glazba, odnosno soundtrack. Posebice bi pohvalio Ryana Goslinga čije sam pjesme u glavi recitirao čim sam izašao iz kina. Ali, treba reći da su na cijelom albumu stvarno vrhunska imena današnje pop scene (Billie Eilish, Dua Lipa, Charli XCX, Khalid…) koja ni malo ne ostaju dužna. Ponekad sam, zbog svega navedenog, imao osjećaj da gledam odlično produciranu predstavu ili mjuzikl. Prije posljednjeg akta filma, postoji jedna duža sekvenca pjevanja i plesanja. Ona bi me u nekom drugom slučaju vjerojatno potpuno izbacila iz filma. Ovdje je, zbog već ranije navedenog dizajna i općenito načina snimanja, imala potpuno suprotan utjecaj. Toliko sam uživao u svoj koreografiji glazbeno-scenskih točaka koje je zamislila Gerwig.

Scenarij je posljednja stvar koju bi naglasio u ovom dijelu recenzije. Da, radnja nije kompleksna i ne nudi mnogo kreativnih zapleta ali Gerwig i Baumbach su me iznenadili bavljenjem kompleksnijim temama u filmu. Očekivao sam puno jednostavniji scenarij za, budimo iskreni, mlade djevojke koje su sigurno ciljana publika. Naprotiv, argumentirao bi da je film više namijenjen malo starijoj generaciji. Scenarij je sastavljen od raznih meta informacija i šala za koje vjerujem da većina ciljane publike nije shvatila. Osim toga, film se na pametan način bavi feminističkim temama.

Film koji ima mnogo toga za reći

Najveća pohvala koju mogu dati filmu koji se odluči baviti tako zahtjevnom tematikom, je da u nijednom slučaju nisam osjetio da mi se poruke na silu nameću ili propovijedaju. Film ima puno toga za reći o ravnopravnosti žena u stvarnom svijetu, ali glavna poanta je da ni matrijarhat niti patrijarhat nisu idilična rješenja, nego treba tražiti ravnotežu. Kombinacija Gerwig i Baumbach je ponovno uspješno odradila zadatak pisanja scenarija, iako nije savršen, o čemu ću govoriti malo kasnije u recenziji.

Ispred kamere je glavna zvijezda naravno Margot Robbie. Ona je rođena za ovu ulogu, mislim da nema čovjeka koji se ne bi složio s tom tvrdnjom. Ono što je Gerwig dobila s Robbie u glavnoj ulozi je, osim njezine ljepote i gracioznosti, glumicu koja može odraditi i emocionalno zahtjevne trenutke u filmu. Margot Robbie je apsolutno sve svoje zadatke odradila na najvišoj mogućoj razini. I ne bi se uopće čudio da bude nagrađena nominacijom za nagradu Oscar. Osim nje, valja još jednom spomenuti Ryana Goslinga koji je također besprijekorno odradio sve glumačke zahtjeve. Jednostavno rečeno, Gosling i Robbie su baš odlično upareni i stvoreni za uloge Barbie i Kena.

“Plastični” likovi

Osim  ranije navedene jednostavne priče, jedna od glavnih zamjerki u filmu mi je dio radnje koji se bavi tvrtkom Mattel, a u filmu njegovog CEO-a glumi Will Ferell. On i njegova svita članova upravnog odbora su, usudio bi reći, potpuno nepotrebni u filmu. Iako su svi likovi u filmu na početku jednodimenzionalni (što i je cilj), ipak se kroz film razvijaju i dobivaju nove uloge u radnji. Svi osim upravnog odbora  Mattel koji služe samo kao „otirači“ za neke od najjednostavnijih šala koje su izgovorene u filmu.

Također se može reći da su i ostali likovi osim Barbie (Margot Robbie) i Kena (Ryan Gosling) prejednostavni. Oni služe samo kako bi se ostvarili ciljevi radnje. Najviše potencijala je imao Allan (Michael Cera), ali je na kraju i on ostao nedorečen. Baš kao i Gloria (America Ferrera) i Sasha (Ariana Greenblatt) koji su ključni likovi u filmu. Osim dviju glavnih uloga, sve ostale su klasično predvidljive i formulaične. Kao što sam ranije naveo, scenarij je uspješan. Posebice za očekivanja koje je publika i kritika imala za film poput Barbie, ali se svakako ne radi o remek-djelu.

Barbie je u najmanju ruku uspješan eksperiment Grete Gerwig koja je ranije ove godine izjavila kako želi raditi na visoko budžetnim studijskim filmovima. Eksperiment je itekako uspio jer je film, u trenutku pisanja ovih redaka, prešao zaradu od milijardu dolara na box officeu. Tome je itekako pridonio besprijekoran marketing i činjenica da je film izašao u kina isti tjedan kao i Oppenheimer. Internet je posljednjih nekoliko mjeseci „gorio“ od memova Barbenheimer što je itekako pridonijelo zaradi filma. Nešto više o tome ću pisati u recenziji filma Oppenheimer. Bez obzira na memove, marketing, svjetski poznata glumačka imena, Barbie je uspješan film zbog svoje kvalitete i iznimnog talenta Grete Gerwig.

Ocjena: 81/100

Naše ostale filmske recenzije možete pronaći ovdje.

+ ranije objave

Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnieja Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.

Verified by MonsterInsights