recenzija anatomija pada

Anatomy of a Fall – recenzija filma u kojem ne znamo što je istina

Anatomija pada film je na francuskom i engleskom jeziku, redateljice Justine Triet. Radnja počinje sa Sandrom (Sandra Hüller) koja u svom domu razgovara s mladom ženom koja je zainteresirana za njezin rad. Naime, Sandra je uspješna spisateljica, no njihov razgovor vrlo brzo bude ometen.

Sandra ga prekida jer njezin muž, Samuel (Samuel Theis), koji radi u potkrovlju, neprestano i glasno pušta jednu te istu pjesmu, P.I.M.P. Budući da ne može normalno voditi razgovor, Sandra svoju gošću pošalje kući te zakaže s njom novi sastanak.

Pravi zaplet dogodi se nešto kasnije istoga dana kada se iz šetnje sa svojim psom, vrati Sandrin i Samuelov slijepi sin, Daniel (Milo Machado Graner). On pred kućom pronalazi mrtvog oca ispod kojeg je dugi trag krvi. Naravno u sve se uključi i policija, a slučaj ubrzo završava na sudu. Jer otvorene su tri mogućnosti. Samuel je mogao pasti s kata kuće. Mogao se i namjerno baciti ili ga je Sandra mogla gurnuti i tako ubiti.

Drama u sudnici

recenzija anatomija pada

Ovo je dakle u neku ruku „courtroom drama“, odnosno, drama u sudnici. Veliki dio radnje filma odvija se upravo na toj lokaciji. Tako imamo priliku vidjeti svjedočenja Sandre, njenog sina, forenzičara, policajaca i drugih… No ovo nisu klasične scene iz sudnice kakve gledamo u američkim filmovima. Razlog za to je jednostavan – francusko pravo nije isto kao i američko. Time i samo suđenje izgleda drugačije te su ove scene prilično dinamične.

Ipak, film nije u potpunosti posvećen događajima u sudnici, već i životu Sandre i njenog sina nakon Samuelove smrti. Njihovom međusobnom odnosu na koji utječu brojne stvari koje Daniel po prvi put otkrije na suđenju. Iako je znao kako se njegovi roditelji ponekad svađaju, nije znao sve što se događalo između njih u braku.

Film donosi taj obiteljski odnos, kao i neke druge odnose, ali svi oni ipak služe glavnoj priči. Njihova svrha je pokazati nam što se zapravo moglo dogoditi. Dapače, svi ti odnosi i razgovori u konačnici su bitni i za samo suđenje. Oni se nikada ne čine kao da su ubačeni u film samo kako bi poslužili toj svrsi, već cijela priča prirodno teče.

Stoga je Anatomija pada jedan od najboljih filmova koje smo imali priliku gledati u 2023. godini. Ono što nekim gledateljima može zasmetati je njegova brzina. Točnije, njegova sporost. No za moj ukus, film nije prespor i lijepo se razvija. Ali malo nestrpljivijim gledateljima može se činiti kako radnja nije dovoljno dinamična. Iako upravo taj lakši ritam može pomoći u stvaranju napetosti tijekom suđenja koje se odvija.

Za još filmskih recenzija, klikni ovdje.

+ ranije objave

Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.

Verified by MonsterInsights