TVORAC SERIJE: Joe Penhall
GLAVNE ULOGE: Jonathan Groff, Holt McCallany, Anna Torv
Gledanje prve sezone serije Mindhunter mi je bilo jedno od najoriginalnijih iskustava. Zbog svoje teme i atmosfere ona je jedna od rijetkih Netflixovih serija koje nisam uspio pogledati u par dana. Jednostavno sam morao odmoriti od serijskih ubojica i njihovih razmišljanja. To nikako ne umanjuje vrijednost i kvalitetu prve sezone jer mogu reći da je sigurno jedna od najkvalitetnijih serija koje je Netflix ponudio u posljednjih dvije godine. Partnerski odnos između dvaju glavnih protagonista, Holdena Forda i Billa Tencha koje odlično utjelovljuju Jonathan Groff i Holt McCallany je vjerojatno najbolji još od prve sezone True Detectivea i McConaugheya i Harrelsona. Tench je onaj „pravi“ detektiv stare škole koji zna proceduru i odrađuje posao po propisima na najbolji mogući način dok je Ford kreator novog pristupa istraživanja serijskih ubojica koji u svom radu najviše koristi svoju intuiciju. U prvoj sezoni serije gledamo kako Ford i Tench uz pomoć doktorice Carr provode intervjue s nekoliko poznatih serijskih ubojica od kojih mi je najviše ostao u pamćenju Edmund Kemper kojeg briljantno glumi Cameron Britton. Najviše uz njegovu pomoć pokušavaju otkriti na koji način serijske ubojice razmišljaju kako bi uspjeli spriječiti buduće ubojice u takvim namjerama. U seriji se vidi snažan utjecaj Davida Finchera koji je producent i redatelj četiri epizode u prvoj sezoni i tri epizode u drugoj sezoni. Točno se mogu vidjeti njegovi prsti u načinu snimanja i kinematografiji te bi nakon prve epizode već bez prijašnjeg znanja mogli zaključiti da je Fincher dio ove serije. Njegov utjecaj automatski diže seriju Mindhunter na određeni viši nivo kvalitete.
Druga sezona Mindhuntera je pomalo drugačija od prve sezone. Dok se u prvoj sezoni najviše bavimo ulaskom u umove raznih serijskih ubojica kroz razne intervjue, u drugoj sezoni najviše gledamo istragu jednog slučaja – nestanka i ubojstva 28 ljudi u Atlanti od kojih je najviše žrtava bilo dječje dobi. Iako i u drugoj sezoni, pogotovo u prvom dijelu, prisustvujemo zanimljivim intervjuima serijskih ubojica od kojih se najviše ističe možda i najpoznatiji američki zločinac Charles Manson. Zbog toga druga sezona može ponekad ispasti razlomljena zbog stalnih izmjenjivanja intervjuiranja i slučaja u Atlanti. Meni osobno to nije toliko smetalo jer se na tom slučaju nestanka i ubojstva djece moglo vidjeti koliko je FBI program za lov na serijske ubojice na kojem glavni likovi rade djelotvoran ili nedjelotvoran. Iako se mora priznati da zbog toga druga sezona nema cjelovitu i zaokruženu radnju kao prva sezona.
Nadalje, druga sezona Mindhuntera najviše razrađuje lik Billa Tencha dok ostala dva glavna lika Holdena Forda i Wendy Carr nekako pomalo stavlja u stranu. Forda najviše upoznajemo u drugoj sezoni na početku kada vidimo posljedice završetka prve sezone kada je dobio nekoliko napadaja panike zbog samostalnog susreta i zagrljaja s Edmundom Kemperom. Nakon nekoliko scena u kojem Holden izgleda ranjivo ubrzo se vraća u svoju rutinu i ne saznajemo ništa novo o njemu; on nastavlja biti imaginator i čovjek koji nastavlja slijepo pratiti svoju intuiciju koja je najčešće i točna. Također, smatram da Wendy Carr, psihologinja koja s FBI-om radi na ovom projektu, nema puno scena u kojima se njezin lik nešto posebno razrađuje. Ona zbog zauzetosti agenta Tencha i Forda pokušava sama uz pomoć neiskusnog agenta Smitha provoditi intervjue sa serijskim ubojicama koji ne završavaju baš na kvalitetan i pozitivan način. Osim toga najviše vremena s njom provodimo uz Kay – ženu s kojom ona ulazi u ljubavnu vezu. Moram priznati da mi taj dio radnje bio najnezanimljiviji jer iz te veze nismo baš nešto novog saznali i naučili o Wendy, a isto tako ta radnja nije bila ključna za ni jedan drugi element serije. Bill Tench je jedini lik koji osim detektivskog rada ima zanimljivu i važnu priču u drugoj sezoni. On se nađe u vrlo ozbiljnim obiteljskim problemima koji uključuju njegovog posvojenog sina iz kojih možemo iščitati koje žrtve jedan FBI detektiv mora činiti kako bi uspješno radio svoj posao.
Na kraju mogu reći da uz sve spomenute nedostatke druge sezone Mindhuntera smatram da je ona i dalje jedna od najkvalitetnijih serija u današnjoj TV ponudi. Režija je i dalje odlična zajedno s kinematografijom, glazbom i atmosferom. Slučaj nestale djece u Atlanti je odrađen vrlo profesionalno i zanimljivo te se stalno s glavnim agentima ove priče pitate tko je krivac za te zločine i na koji način ga pronaći. Ono što mi je najviše falilo u ovoj sezoni je partnerski odnos između Forda i Tencha i njihov način ispitivanja i provođenja intervjua sa serijskim ubojicama. Iako još nema potvrde da će se snimati treća sezona Mindhuntera, u to uopće ne sumnjam jer su kroz ovu sezonu prikazane scene koje nagovješćuju novu sezonu. Nadam se da ćemo u trećoj sezoni ponovno vidjeti Holdena Forda i Billa Tencha zajedno u provođenju intervjua s novim serijskim ubojicama.
Ostale recenzije serija možete vidjeti ovdje.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnija Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.